Kisne kapi udaraju u okna a topao krevet mami na izlezavanje...misli su negdje u planinskim visinama. Ustajem, kava i pospremanje opreme i vec sam na putu prema jucerasnjem ishodistu u dolini, planinskom hotelu Pederù. Magle se vuku dolinom, temperatura iznad ledista, toplo je.
Moj danasnji cilj trebao je biti Cole di Ricegon (2654m) u masivu nacionalnog parka Sennes. Strma i zavojita planinska cesta u gustim serpentinama vodi me prema Rifugio Sennes (2126m), jos jednim ugodnim i komfornim ishodistem za niz skijaskih tura u ovom dijelu nacionalnog parka. Negdje na pola puta i visini 1800m kisa prelazi u snijeg koji pada sve intenzivnije kako napredujem s usponom. Na visoravni me docekuje vjetar, vijavica i sve slabija vidljivost. Nastavljam uz Rifugio Sennes ne zaustavljajuci se. Snijega je sve vise, vjetar jaca. U tom metezu uspijevam se orjentirati i nastavljam prema Passo Sennes (2519m).
Strmina postaje veca i mogucnost lavina s njom. Bolletino valanghe je za danasnji dan procijenio 3. stupanj opasnosti za ovo podrucje. Odluka je donijeta, vracam se u toplinu i ugodu Rifugia Sennes. Dok okrecem vrhove skija prema dolini jedna sms poruka iz dalekog kraja iskazuje brigu za mene...ipak nisam sam u ovoj snjeznoj pustosi.
Na stolu je vec ukusna manestra od jecma i domaca kobasica. Jedini sam posjetilac.
U dobrom raspolozenju odskijam u dolinu zadovoljan i ispunjen radoscu.
Ljubo
učimo od znalca. pozdrav pevaleki
OdgovoriIzbriši