Iz Dovja treba šumskom cestom uzbrdo. Auto sam parkirao dosta nisko u podnožju zbog velike poledice na šumskoj cesti i prijašnjih neugodnih iskustava po zaleđenim šumskim cestama.
Skije na ruksak pa nekih četrdesetak minuta do kuća na Ravnem gdje stavljam skije.
Uz put susrećem nekoliko turnih skijaša iz Ljubljane te se naslađujemo “ukradenim” danom u planinama.
Skijaši su dosta izvozili vršni dio ali uspijevam i ja pronaći svoj komad netaknutog snijega te ostaviti svoj potpis na njemu.
Spuštam se do planine Dovška Rožca (zatvorena) gdje se odmaram i guštam. Naravno, javljam se kući jer se svi brinu što sam išao sam.
Prije spuštanja mašem Babi i zakazujem joj novi susret.
Na turi bio Marko.
