Cima Juribrutto (2697 m) – 16.01.2020

Ovu turu planirao sam nekoliko godina unazad u vrijeme skijaškog tjedna u San Martinu ali je nisam ostvario radi manjka snijega. Ove zime snijega je ipak dovoljno za skijaške ture koje kreću od 1700m pa naviše.

Preko Passo Rolle spuštam se zavojitom cestom u susjednu dolinu i prije Paneveggia skrećem lokalnom cestom prema Passo Valles (2032m) i Falcadama.

Malga Valazza

Paneveggio je postao “woodstock“ ali ne u smislu glasovitog hipi festivala Woodstock nego po velikim količinama smrekovih trupaca koji ovdje uredno posloženi i obilježeni čekaju transport prema pilanama. Posljedica je to vjetroloma koji je zahvatio ovo područje i Parco Naturale Paneveggio u jesen 2018.

Gledajući ove smrekove trupce misli mi odlutaju daleko, u šume našeg Gorskog Kotara i dragog nam Snježnika. Ondje postoji jedna šumska livada imenom Javornica o kojoj je napisan blog ujesen 2009. Dokazano je da je znameniti Stradivari za izradu dolnjeg dijela tijela violina koristio drvo javora iz najviših dijelova planinskih šuma Gorskog Kotara. Poznato je također da je za izradu gornjeg dijela tijela violina koristio smrekovinu (abete rosso) upravo iz šumskih prostranstava Paneveggia.

Remekdijela gradnje gudačkih glazbala na lijepi su način povezala ova meni dva draga planinska kraja.

Stradivari - znamenita violina Messiah

Dok mi vozeći misli lete ubrzo dosižem malgu Valazza gdje na parkiralištu ostavljam auto. Krećem sa skijama strmom i zaleđenom šumskom stazom prema Cimi Juribrutto. Ubrzo skidam skije i nastavljam derezama do vrha mojeg današnjeg cilja. Pogled na okolne vrhove koji se ljeskaju na suncu kazuje da su pobočja planina zaleđena i da će biti potreban oprez pri skijaškom spustu. Na usponu srećem šestoricu talijanskih planinara opremljenih penjačkim pojasevima koji su uspon shvatili kao opasan podvig koji uistinu to može i postati na dva zaleđena strma dijela uspona.

prema vrhu

Na vrhu sam i uživam u krasnim pogledima na Marmoladu, Passo San Pellegrino, Civettu u daljini...na jug prema Pale di San Martino. Začudo, radio komunikacija s mojom logističkom podrškom je odlična čak i na udaljenosti između skijaških terena iznad San Martina i na gotovo cijelom putu mojeg uspona.

Passo San Pellegrino i Marmolada

Odskijam na polazište smjerom uspona po tvrdoj i zaleđenoj podlozi. Na dva strmija dijela oprezno odskijavam jer bi pad ovdje imao ozbiljne posljedice. 

track

Na ulasku u apartman dočeka me osmjeh i piće dobrodošlice.

Na turi bio autor posta Ljubo.

Forcella Valzanchetta (2250 m) – 15.01.2020.

Skijajući na pisti prethodnih dana stekao sam dobar uvid u vrste snijega na različitim visinama i na moguća kritična područja obzirom na mogućnost lavina. Jedna veća lavina krenula je s grebena Punte Ces na južnu padinu koja je izložena insolaciji i upozorila me na oprez. Skijaško područje oko San Martina poznato je po opasnosti od lavina  zbog čega sam današnju turu dobro proučio sa svih aspekata sigurnosti.

Uz obaveznu osobnu lavinsku opremu (lavinski primopredajnik, lavinska sonda i lopata) dodatnu komunikacijsku sigurnost imao sam u Motorola radio primopredajniku ostvarujući radio vezu s mojom logistikom koja je skijala na obližnjem skijalištu.

Tognola (2382 m) i Forcella Valzanchetta desno

Stavljam skije već u dolini u blizini dolnje postaje telekabine Ces i krećem  šumskim putem prema malgi Valcigolera (1880 m). Svjedočim posljedicama vjetroloma koji je poharao ovo područje u listopadu 2018. a čije je saniranje još u tijeku. Tome svjedoče velike količine bjelogoričnih trupaca uredno složenih u dolinama oko San Martina spremnih za transport i preradu. Zbog jedinstvenih prirodnih ljepota i fenomena cijelo područje oko San Martina pripada nacionalnom parku Paneveggio.

posljedice vjetroloma

Poslije kratke okrijepe na malgi Valcigolera nastavljam izrazitom dolinom koja završava škrbinom Valzanchetta (2250 m). Desna padina doline izložena je suncu a nekoliko izrazitih pukotina u višim dijelovima upozoravaju da bi lavine mogle krenuti.

pukotine u padini

na malgi Valcigolera

Razmišljam, u vrijeme najveće insolacije bit ću visoko i izvan moguće opasnosti. Držim se ipak više lijeve strane kako bi imao vremena odskijati izvan dometa moguće lavine. Radi tvrdog snijega u sjenovitom dijelu padine i strmine odlučujem zadnji dio uspona obaviti s derezama i cepinom. Od škrbine nastavljam prema gornjoj postaji sjedežnice Tognola. Srećem dvojicu freeridera i planinsku patrolu karabinjera.

stjenoviti Colbricon (2604 m) i Punta Ces (2229 m)

U mnogim talijanskim regijama turni skijaši na turi obvezni su uzase imati lavinski primopredajnik, lavinsku lopatu i sondu. Planinske patrole karabinjera provjeravaju pridržavanje ovih propisa. Mene su promatrali jedno vrijeme dok sam im se približavao a onda su vjerojatno procijenili po izgledu namjenske turnoskijaške naprtnjače da posjedujem propisane lavinske rekvizite i nisu tražili uvid.

Pale di San Martino

Nalazim se s mojom logistikom i zajedno odskijamo u dolinu na zasluženi ručak.

Slijedeći dan logistika me izvještava da je pala lavina u blizini koridora kojim sam se kretao ali da nebi bio u opasnosti jer sam izabrao sigurnu liniju uspona.

track

 Na turi bio autor posta Ljubo uz logističku podršku Marina.

Baita Segantini (2200 m) – kružna tura oko Mt. Castellazzo – 14.01.2020.

Nekoliko dana skijaškog tjedna u San Martinu di Castrozza namijenio sam turnom skijanju što je model kojeg koristim u ovakvim prilikama. Dan-dva dobro je posvetiti skijanju na pisti kako bi se osvježila skijaška tehnika turnog skijanja i tijelo pripremilo za specifičnosti turnog skijanja. Ujedno i prilika da se familijariziram s novim laganim skijama i pin vezovima.

Odlučujem se za tehnički i kondicijski nezahtjevne solo ture primjerene snježnim uvjetima, kondiciji i osobnoj skijaškoj vještini.

Cijelotjedna anticiklona podarila nas je vedrim nebom, obiljem sunca i ugodnim dnevnim temperaturama. Snijega u dolinama i na visinama ispod 1600 m n/v tek u tragovima da bi se njegova visina drastično povećala iznad 2000 m. Zadnji obilniji snijeg ovdje je pao polovicom prosinca pa je i stupanj opasnosti od lavina bitno smanjen i za područje mojih turnih aktivnosti iznosi 2.

Passo Rolle

Krećem sa zadnjeg zavoja prije Passo Rolle na kružnu turu oko Mt. Castellazzo u smjeru kazaljke na satu kako preporučuju turnoskijaški vodiči i opisi ture na netu. Moje iluzije o opuštajućem i rutinskom spustu na Malgu Juribello ubrzo se raspršuju na prvim zavojima i pokorici koja onemogućuje bilo kakvo vijuganje. Unatoč ovakvim snježnim uvjetima ushićenost dalekim vidicima i okruženjem dovoljni su da mi izmame smješak osobnog zadovoljstva.

Malga Juribello

Cima Bocce i Cima Juribrutto

Nastavljam spust uz Malgu Juribello kroz strmi šumoviti dio i ubrzo sam na ulazu u Val Venegia, dolinu koja će me dovesti do Baite Segantini, mojeg današnjeg cilja. Napredujem sjenovitom i hladnon Val Venegia dok se sunce tek povremeno pojavljuje iza obrisa markantnog Cimon della Pala (3184 m). Uspon na Baitu Segantini vodi dugačkim serpentinama pobočjem Mt. Costazza (2282 m) na kojem se očitavaju skijaški tragovi. Susrećem i nekoliko turnih skijaša na silazu u dolinu.

Malga Venegiota

Napokon sunca je sve više, teren se izravnava i naslućuje kraj uspona. Ukazuje se osamljena i čarobna Baita Segantini okružena bjelinom, mjesto o kojem slušam i čitam godinama. Dobila je ime po Giovanniu Segantiniu, talijanskom slikaru planinskih motiva koji je stvarao u drugoj polovici 19. stoljeća. Opijen sam skladnim izgledom skromne drvene kućice i veličanstvenom pozadinom moćnog stijenja Pala. Nažalost baita je u ovo doba godine otvorena samo u vrijeme vikenda pa ću njezinu gostoljubivost uživati nekom drugom prigodom. 

Baita Segantini

U zagrljaju

Odskijam na Passo Rolle gdje sam i započeo današnju turu.

Savjetujem obrnuti smjer ture od kazaljke na satu koji jamči zanimljive varijante spusta od Baite Segantini u dolinu Venegia i kvalitetniji snijeg.

Na turi bio autor posta Ljubo.