18.04.2013. Rodica (1966 m)

Iako su mi dobronamjerni turni skijaši sa Slovenskih turnosmučarskih stranica "Turni klub gora" savjetovali da na Rodicu odem preko skijališta Vogel, odlučio sam se za "malo" naporniju varijantu. Onu iz doline.Točnije iz Laškega rovta. Ako sam imalo sumnjao u svoju odluku onda je saznanje da žičare na Vogelu rade samo vikendom odagnalo sve sumnje. Krećem iz Laškog rovta u 7.45 sa skijama na ruksaku. Putem srećem djelatnika Nacionalnog parka Triglav koji je nemalo iznenađen činjenicom da sam potegao čak iz Rijeke da bih išao na Rodicu u dane kad ne rade žičare i kad je dva kilometra ceste bez snijega. Točnije, snijega ima do doline ali s brojnim prekidima, pa sam odustao od skidaj-stavljaj sistema i propješačio ta dva kilometra. Izlaskom iz strme šume na livade planine Suha, otvaraju mi se okolne planine okupane suncem. U cik cak liniji dolazim do sredine kuloara gdje skidam skije te zadnju trećinu prolazim sa skijama u rukama. Snijega je još jako puno, premda ga sunce nepovratno topi. Bez obzira na to, iscrpljen i sretan, ležim na vrhu a refren Howlin' Wolfa izlazi iz mene: "Cause I'm sittin on top of the world". Na turi bio Marko.

4.4.2013. Snježnik

Ko' ovo more platit. Nebrojeni ovogodišnji odlazak na naša brda. Zbog nedostatka vremena danas je to brzi đir na Snježnik, koji nas ove godine stalno dvori novim pošiljkama pršića. Ovoga puta snijeg nije baš bio pršić, već nešto "ojužen" ali je nagrada stigla u vidu sunca. Naime, dok su se oblaci nadvili nad veći dio područja, Snježnik je bio prava sunčana oaza u okolici. Na turi bio Marko.

6.3.2013. Konigstuhl ( pokušaj)

Vremenska prognoza koju sam donio iz Rijeke se pokazala 100% točnom. Znao sam da se za srijedu očekuje izuzetno loše vrijeme te sam kao rezervu uzeo i opremu za alpsko skijanje. Mislim, kad sam već na snijegu zašto ne iskoristiti loše vrijeme za skijanje po uređenim stazama Innerkremsa. Ipak, odlučujem ići ponovo na Konigstuhl. Na planini sam već bio, dolina je zaštićena od vjetra, pa idem dokle stignem. Na vrh nisam stigao zbog jakog vjetra, ali sretan i zadovoljan spuštam se u dolinu. Snijeg više nio bio kao prvi dan, već se napravila debela kora koja je otežavala skijanje. Na turi bio Marko

5.3.2013. Peitlernock (2244 m)

Tura započinje u središtu Innerkremsa na panoramskoj cesti Nockalmstrasse koja je zimi zatvorena. Prvi dio ture prolazi po utabanoj cesti do kuće nacionalnog parka Nockberge, Nochalmohf, gdje se odvaja put kroz rijetku šumu. TurTuru su mi olakšali prethodnici koji su napravili čvrsti gaz, jer svako skretanje s trase bitno otežava prolaz kroz duboki snijeg. (primjera radi, cijeli štap ulazi u snijeg) U cik-cak liniji savladavam i vršni dio te dolazim do križa na vrhu. Uživam u ljepoti prirode, planina, snijega, sunca... Uh, da bar Zed ovo može vidjeti. Ma sigurno i vidi. Uvijek je u mojim mislima, a pogotovo sada kada sam na turi i još k tome solo, te imam svo vrijeme svijeta samo za sebe.....(barem ova tri dana ha-ha). Skijanje s vrha je bilo fantastično. Došlo je na naplatu vježbanje po dubljaku na Tešnji. Bedra prže ali ne stajem Juhuuuuu. Rano je za završetak dana, pa odlazim autom do Dr.Josef Mehrl Hutte u namjeri odlaska na Gaipahohe 2192 m. Vremenska prognoza je bila nepovoljna za poslijepodne te su se oblaci sa sjevera polako ali sigurno približavali. Ako je vjerovati knjizi, za 1-2 sata bih trebao biti na vrhu. Svladavam oštar uspon na Matehanshohe 2080 m i brzo prelazim iza vrha u zavjetrinu sklanjajući se od silovitog vjetra. Nebo je potpunosti prekriveno sivim oblacima i atmosfera je 180stupnjeva drugačija nego što je to bilo prijepodne. Srećem ekipu gorske službe koja ima vježbu u planini te mi njihova prisutnost uljeva sigurnost i optimizam. Nisu baš bili razgovorljivi ali glavno je da su u blizini. Vjetar je sada ozbiljno zaprijetio te se okrećem i vraćam. Na turi bio Marko.

4.3.2013. Konigstuhl (2336 m)

Da sve ne ostane samo na teoretiziranju i proučavanju izvrsnog turnoskijaškog vodiča "Najlepši turni smuki Avstrijske Koroške" Mitje Peternela pobrinuo sam se 4.ožujka, te u ponedjeljak u 5:30 krenuo iz Rijeke put Innerkremsa. Plan je bio jednostavan: uživanje u planinama nacionalnog parka Nockberge. Pronalazim ugovoreni smještaj, te žurim na ishodište za današnju turu planinarska kuća Dr. Josef-Mehrl-Hutte koja se nalazi na prijevoju Innerkrems-Schonfeld. Na cesti je upozorenje koje je na njemačkom jeziku pa ga ne razumijem ali dobro razumijem znak na kojem su nacrtani lanci na gumama koje naravno nemam. Iako sam imao i rezervne opcije odustajanje nikako nije bila opcija te krećem strmom cestom prema planinarskoj kući. Cesta je prohodna. Na nekim mjestima sužena od velike količine snijega ali bez ikakvih problema dolazim do "doktor hausa". Na parkiralištu vadim kartu (Kompass 63 - Millstatter See-Nock Gebiet) kako bi se orjentirao te pronašao pravac za današnji cilj. Ture neću posebno opisivati, već ukoliko netko želi opise neka me kontaktira na marko.pevalek@ri.t-com.hr pa ću ih drage volje poslati. ( Kako su svi vrhovi u okolici vrlo pristupačni obilazim i susjedni vrh, Seenock 2260 m. Lijepa trasa vodi dalje preko oblih vrhova i nezahtjevnih grebena do Stubannocka ali dan je već poodmakao te se vraćam u dolinu. Vršni greben oprezno odskijam te slijedi nezaboravno vijuganje po pršiću do doline Rosanintal. (moj potpis) Na turi bio Marko.