Kotovo sedlo (2300 m) - 22.05.2014.

Ovo je trebao biti opis ture na Mojstrovku, ali preporukom Jureta s Turnog Kluba Gora mijenjam plan, te se odlučujem za Kotovo sedlo. Jure nije pogriješio. Nisam bome ni ja što sam ga poslušao. Tura je vrlo slična onoj na Križ, i po ljepoti i po konfiguraciji terena. Od Planice do doma u Tamaru gdje se dolazi na prvi snijeg je cca sat vremena hoda. Strminu ispod Jalovčevog ozebnika valja dobro upamtiti pri usponu budući je prepuna šodera, kamenja koji se obrušava sa sjevernih obronaka Šite.

/Jalovčev ozebnik/

/Kotova špica/

/Jalovec/

Na vrhu dogovaram pivce u domu u Tamaru s gorskim reševalcem s kojim sam dijelio uski greben Kotovog sedla. Slijedi nizanje zavoja od vrha do doline, te rodeo kroz šumu do Doma u Tamaru. Na turi bio Marko.

Križ (2410 m) - 6.05.2014.

Od brojnih slovenskih Turnih skijaša može se čuti da je tura na Križ jedna od najljepših u Slovenskim alpama. Da je tomu tako imao sam sreće i sam se osvjedočiti. Ali....... ...bez muke nema ni nauke, odnosno bez znoja nema uživanja. Na prvi snijeg se dolazi nakon sat vremena strmog uspona sa skijama na ruksaku i teškim cipelama (pancericama) na nogama. Tu srećem par turnih skijaša s kojima se opat nalazim ispod vrha, na Bovškim vratcima.

/stenar/

Prijateljski i dobronamjerno su me sačekali kako bi se skupa uputili na vrh Križa budući je vršni dio zahtjevan. Slijedi uživaški spust po proljetnom snijegu, te okrijepa u Mojstrani. Na turi bio Marko.

Veliki Draški vrh (2243 m) - 2.04.2014.

Iako u Rijeci već naveliko nosimo kratke rukave i hvatamo proljetno sunce po omiljenim nam terasama, u gorju su stvari nešto drugačije. Temperatura na Pokljuki je 1 0C u 8:00 h. Na parkiralište biatlonskog centra na Rudnom polju pristižu i drugi auti, te se kroz razgovor doznaju razni planovi. Netko će napraviti trening skijaškog trčanja, većina će na Viševnik, dok je moje odredište Veliki Draški vrh.

Konjščica

Izlaskom iz guste šume dolazim do prekrasne zaravni Konjščice s nekoliko planinskih kuća i potokom koji vijuga između njih. Prelaskom Studorskog prevala započinje strmi uspon na vršnu piramidu , iz kojeg postaje jasno odakle ime Draškom vrhu.

Srenjski preval

Studorski preval Stotinjak metara od vrha srećem dvoje dobro raspoloženih turnih skijaša pri njihovom spustu. Planiraju preko Srenjskog prevala zaobići Viševnik, spustiti se na Rudno polje, te da ih dostignem. Moš' mislit! Taj vršni uspon me totalno iscrpio da mi je samo pogled na Srenjski preval izgledao kao nemoguća misija.

Veliki Draški vrh

Triglav S vrha uživam u pogledu na brojne vrhove, ali Triglav dominira. Gledam ga i u sjećanje mi naviru slike noćenja u domu pod Triglavom. Stiskanje s tatom i još tridesetak osoba od kojih barem polovina hrče. Sjećam se razočaranja i suza kad mi je rečeno da ne smijem na vrh........a tek sreće i radosti kad sam se kao šestogodišnjak slikao kraj Aljaževog stolpa na vrhu. Na terasi hotela srećem dvojicu sa Srenjskog prevala, te uz pivce(a) guštamo u sunčanom danu. Na turi bio Marko.

Forca dei Disteis-Montazio/ Vrh Strmali (2201 m) - 13.03.2014.

Ljubaznošću i nesebičnom pomoći članova Turni Klub Gora, dobijam korisne informacije o uvjetima na Montažu. “Tudi plazovno je tura relativno varna, predvsem dopoldne te dni ne bi smelo biti težav. V soboto je bilo že kar nekaj splazenega, verjetno se je ob visokih temperaturah te dni popoldne sprožil še kak plaz, ampak načeloma dopoldne ne bi smelo biti težav. Glede na toplo vreme ocenjujem, da bi bilo potrebno smučati z vrha tam okrog 11 - 11.30, ko odpusti zgornja plast snega in je smučanje res uživancija in se sneg še ne predira ter smučaš kot na smučišču”.

Držeći se preporuka u 8:00 stižem na ishodište Sella Nevea te panično tražim WC… Krećem po cesti te za cca 1 h dolazim do prekrasne zaravni Pecol. Gledajući vrh sa Pecola, razmišljam o tome kako mi je tura prekratka te kako sam možda imao prebrzi tempo. Planiram već i da ću ponoviti uspon na vrh sa Pecola. Napredujući prema vrhu stvari dolaze na svoje mjesto. Cilj ne da je bilo jednostavno doseći, već sam često morao zastajkivati prikupljajući preostalu energiju za nastavak.

Vizualni dojam nadopunjavao se s audiom u vidu grmljavina lavina koje su tutnjale negdje u planini. Jednu takvu malenu lavinu sam imao priliku i gledati s pristojne udaljenosti. Spust je bio pravo uživanje po ojuženom snijegu. Na turi uživao Marko.

Dobratsch (2166 m) - 6.03.2014.

Zbog tehničkih problema (čitaj: pad s tavana) dugo sam čekao ponovni odlazak na turu. Dvostruka sreća je bila to što na turu idem s bratom, te planiram jednostavnu ali napornu turu na Dobrač, bivše skijalište u blizini Villacha. Prema brojnim autima koji su nas dočekali na parkiralištu u Heiligengeistu, nebi se reklo da je to bivše skijalište. Očito su sunčan dan i blizina većeg grada izmamili brojne turne skijaše. Uostalom, to ne treba čuditi kad smo mi potegli par stotina kilometra iz Rijeke radi toga.

Uspon je dugotrajan i iscrpljujuć, ali .....po to smo i došli. Nažalost, vrijeme nam nije sklono. Vjetar pojačava i nadvija guste oblake nad nas. Konačno dolazimo do planinarskog doma pod vrhom, te se sklanjamo od vjetra i hladnoće. Promrzli i iscrpljeni pijemo kavu i kao za nagradu, nebo se čisti od oblaka i ukazuju nam se prekrasni vrhunci. Na sjeveru Nockbergi, a na južnoj strani Julijske Alpe i Karavanke.

Slijedi nezaboravan spust, više od 1100 m po nevoženom cjelcu, kojega nije nedostajalo bez obzira na popriličan broj turnih skijaša. Turu produžujemo do Bleda. Ovoga puta ne na nekoj zasnježenoj planini, već u gostionici „Pri Planincu“ gdje guštamo uz pivce. Na turi bili Veljko i Marko.

Steinnock (2197 m) - 13.01.2014.

Prvi dan za turu smo izabrali kondicijski zahtjevniji Rosennock želeći iskoristiti stabilno vrijeme za najviši i najatraktivniji vrh Nockberga. Vrijeme nas je poslužilo i drugi dan koji je bio razerviran za nešto niži i lako dostupan Steinnock. Iskoristili smo mogućnost početka ture sa skijalista Falkert do kuda smo se dovezli zavojitom cestom iz doline gotovo na 1900 m. Falkert je malo lokalno skijalište s četiri vučnice i skijaškim stazama za svačiji ukus. Uz ski stazu napredujemo do sedla između Falkerta (2308 m) i susjednog podvrha. Otvaraju se daleki vidici koji nas ostavljaju bez daha. Dan bez vjetra, obilje snijega izvrsne kvalitete, vedro nebo i sunce.

Dolinu St. Oswalda zatvaraju vrhovi Mallnock, Klomnock, Steinnock, Falkertspitz i Rodresnock, svi dojednoga atraktivni vrhovi na volju turnom skijašu. Priječeći JZ padine ove niske biser-vrhova ubrzo dosežemo Steinnock koji je ispao rezervna varijanta Klomnocku, našem prvobitnom cilju.

Jušerašnji dugi uspon na Rosennock ipak je neplanirano iscrpio energetske rezerve dvadeset godina starijeg člana dvojca i Steinnock se pokazao kao realni izbor. Na vrhu srećemo lokalne turne skijaše kojima su ovo “kućni” vrhovi. Promatramo njihove vratolomne skijaške spusteve po kilometarski dugim padinama nevoženog cjelca. Ubrzo se i mi odlučujemo na spust u dolinu otvorenim JZ pobočjem našeg Steinnocka.

Iz St. Oswalda drugim autom odlazimo natrag na skijalište Falkert gdje smo tog jutra ostavili naš auto. Marko koristi krasan dan i dovoljnu rezervu snage za uspon na Falkertspitz (2308 m). Ozareni prepričavamo današnje dojmove već planirajući slijedeće ture. Na turi bili Marko i Ljubo.

Groser Rosennock (2440m) - 12.01.2014.

Jedan slučajni susret na zasnježenim padinama Zvoha u proljeće prije pet godina inicirao je prvu zajedničku skijašku turu dvojice turnih skijaša. Marko i Ljubo, dvije generacije ali ista ljubav prema planinama i turnom skijanju. Koliko je snjegova u međuvremenu palo, koliko životnih događaja u tih pet godina! Odabir moje obiteljske zimske destinacije uvijek je tako osmišljen da zadovolji sve u obitelji. Moj dio podrazumijeva atraktivno turno skijaško okruženje. St. Oswald u blizini poznatijeg Bad Kleinkirchheima naše je tjedno odredište. Austrijski Nockbergi prava su poslastica turnim skijašima. Deseci blago zaobljenih i lako dostupnih vrhova, svi preko 2000m s ne tako zahtjevnim spustevima nadaleko su poznati i cijenjeni skijaški ciljevi. Za dogovor nije trebalo dugo. Nalazimo se rano u jutro ispred seoske crkve u selu Radentheim na južnom pristupu planini. Ove sezone snijeg nije bio izdašan niti u Nockbergima i to koristimo da autom stignemo što više u planinu. Strmom i zavojitom uskom cestom prolazimo selo Kaning i nastavljamo u dolinu Langalmtal gdje ostavljamo naš auto i pješke nastavljamo uzbrdo kojih pola sata do prvog snijega i dalje skijama kroz krasnu crnogoričnu šumu do prvih proplanaka u podnožju našeg današnjeg cilja, najvišeg vrha Nockberga, 2440m visokog Groser Rosennocka.

Kratko odmaramo kod slikovite planinske kuće Feldhutte (1758m) i nastavljamo prostranim otvorenim JI pobočjem prema vršnom hrptu planine od kuda preostaje oko 400m laganog uspona do vrha. Dan je bez ijednog oblaka, bez vjetra a snijega dobre kvalitete ima više od pola metra. Vrh Rosennocka nagrađuje nas predivnim i dalekim razgledima na cijelu skupinu i najviše vrhove Austrije. Rosennock je dobro posjećen i omiljen turnoskijaški vrh ali danas osim nas dvojice tek poneki turni skijaš se odlučio za uspon na njega. Uživamo u miru i tišini planine i gutljaju dobre domaće rakije iz okolice Canazeia u Dolomitima. E pa živjeli Marko i Ljubo za prvu zajedničku turu, nek ih bude još ovakvih! Dobra kvaliteta snijega vršnog dijela podarila nam je ugodno skijanje ali je zato niži dio bio neugodan radi tvrde kore na površini snijega. Sretni i zadovoljni dan završavamo kako i priliči, ukusnom večerom uz čašicu vina podignutu u naše zdravlje. Na turi bili Marko i Ljubo.