Turu započinjemo na parkiralištu pored Rifugio di Camoscio (trenutno ne radi). Nismo morali dugo čekati na prvo skidanje skija radi pomanjkanja snijega, tako je prvih petnaestak minuta uspona. Vide se tragovi skijaša koji su prošli prije nas. Tragovi vode i po cesti, i po zemlji, i po kamenju...ili imaju stare skije, ili viška love.
Vrijeme je kao po prognozi osim što u daljini vidimo maglu kako se diže. To će proć, tješimo se ''Dok mi dođemo do gore sve će biti okupano suncem''.
Magla se dizala da, ali dizali smo se i mi....drito u maglu koja je pod vrhom postala strašno gusta. Počinju prva glasna razmišljanja o povratku. Ipak, uskoro smo na vrhu. Nažalost, ništa od guštanja u pogledu, klope i malo sunčanja na vrhu. Vjetar vijuče i prijeti da će nas ispuhat s planine. Skidamo kože, držimo se zajedno i spuštamo se u dolinu.
Iako nam vrijeme nije bilo naklonjeno i malo nam poremetilo planove (odlazak na Monte Coco), sjedamo u gostionicu u mjestašcu Ugovizza kako bi sredili dojmove. I tada.....crv sumnje. Jesmo li bili na Cima Belli ili Monte Coco? Morat ćemo utvrditi gradivo.
Na turi bili Zdenko i Marko.
