Snežnik, 27.02.2016

Prošlo je sedam godina od prvog posta na našem blogu. Bila je to klasika turnog skijanja poslije koje svakom početniku rastu ambicije i mnogi svoju slijedeću turu planiraju u slovenskim Alpama. Danas smo je po neznam koji puta ponovili ali ova će ostati zabilježena još jednom.

Snežnik ili Veliki Snežnik s visinom od skoro 1800 m, krasnim pogledom na more i zasnježene Alpe, sa svojim strmim sjevernim pobočjem, romantičnim Grčovcem i orkanskim vjetrovima koji su najsnažniji u slovenskim planinama predstavlja skijašku poslasticu nadohvat ruke.

Nije nas smetala loša prognoza s jakim južnim vjetrom, snijegom i maglom. Nas devetoro krenulo je u pohod notranjskom ljepotanu.

Klasika kroz Grčovec još nam je jednom poklonila svu ljepotu osjećaja divljine.

Kako Snežnik može biti opasan u vrijeme jakog vjetra, vijavice i loše vidljivosti danas se uvjerilo šest planinara koji su se izgubili na njegovom prostranom hrptu.

Već se sumrak navlačio u guste snežničke šume a oni se još nisu pojavili na Sviščakima gdje su ih čekali zabrinuti suputnici.

Na turi bili Anita, Božo, Stelio, Zoran, Hrvoje, Branko, ... i autor posta Ljubo.

Rimska vrata 16.02.2016

Ova je zima u planinama riječkoga zaleđa manje darežljiva snijegom nego što priželjkujemo na početku svake turnoskijaške sezone.

Ispravnije bi bilo reći da je snijega ove sezone bilo dovoljno ali je nedugo nakon svakog snježenja okopnio. Tako smo već prvi obilni snijeg zabilježili krajem studenog nakon čega su do polovice veljače slijedile još četiri snježne pošiljke s istim tužnim završetkom.

Nama turnim skijašima nikad dosta pršića pa smo prevrtljivu i toplu zimu u našim planinama ovog puta željeli preduhitriti prije novog vala zatopljenja.

Kratko je trajao dogovor o noćnom skijaškom izletu koji nas je vratio u neke davne dane i sjećanja na drage ljude s kojima smo dijelili ljepotu sunčevih zalazaka i zora, vedrine neba i sjaja osnježenih padina i vrhova. 

Prije desetak dana napustio nas je Miljenko Bušić - Mika, dobar čovjek.

Bio je istinski zaljubljenik u Snježnik, Risnjak, Platak...Lazac. Mika je imao snažan senzibilitet i ljubav za planine koji su izvirali iz svake njegove izgovorene riječi. Volio je ljude i ljudi su voljeli njega.

Ostat će trajno u našim sjećanjima.

U krasnom ambijentu noćnog snježenja uz razgovor dosižemo Rimska vrata. Noćni spust niz Radeševo u uvjetima mećave poseban je doživljaj. Vidljivost se zbog vjetra, snijega i blještavog svijetla čelnih lampi svodi na udaljenost dosega ruke pa je skijanje po dubokom cijelcu nalik lebdenju zatvorenih očiju.

Na noćnoj turi bili Iris i njegov vjerni Sky i autor posta Ljubo.

Lazac, 17.01.2016.

Od prvog opisa skijaške ture na našem blogu palo je dosta snjegova, odskijale su se ture u uvijek dragim planinama, našoj turnoskijaškoj obitelji priključili su se novi članovi...nastala su nova poznanstva i prijateljstva. Prošlo je sedam godina od kako je naša vrijedna Sandra zaljubljenica u turno skijanje i planine pokrenula ovaj blog. U zadnje je vrijeme nekako ponestalo spisateljske motivacije pa je red da osvježimo naša javljanja kako bi razmijenili iskustva i doživljaje i motivirali možda još nekoga da napiše poneko slovo ili da se odluči započeti prve turnoskijaške korake.

Ovo neće biti opis nekog spektakularnog turnoskijaškog podviga nego opis skijaške ture koju svaki početnik vrlo brzo ima u svojem dnevniku. 

Lazac je mjesto posebne emocije i vibracije koje osjeti svaki namjernik i zbog toga mu se ponovo vraća. Zimi poslije obilnog snježenja ovo mjesto veličanstvene tišine posebno nadahnjuje. 

Ovdje među mrkim smrekama sad već bogato okićenim snijegom provirit će medvjed kojeg je sunčan dan izmamio u šetnju. Ostavit će svoj trag u blještećoj bjelini Lasca na putu negdje prema skrovitim mjestima Lazačke glavice ili šumovitog Kloštra.

Ovog puta bjelinu lazackih ravnica presjekli su jedino tragovi naših skija a nakratko veličanstveni mir Lasca remetili su naši glasovi glasnoćom primjereniji unutrašnjosti nekog svetišta.

Došli smo se pokloniti planini u najljepšu katedralu, na Lazac.

Odabrali smo klasični pristup s Platka preko Međuvrha i Srebrnih vrata i povratak preko Fratrovih dolaca na Rimska vrata i dalje na Platak. 

Na turi bili Vlatka, Iztok, Božo, Stelio, Vale i Ljubo.