Kölnbreinspitze (2934 m) - 25.05.2016.

Nakon brojnih odgađanja, što zbog objektivnih, što zbog subjektivnih razloga, napokon....akcija. Spuštam se u konobu. Ne, ne pijem rakiju ili vino već provjeravam opremu i pričvršćujem cucke za skije.

Nikako da se naučim na zvuk mobitel-budilice. Ne volim ga ni u 6:40 kada svakodnevno označava start, a još manje u gluho doba noći dok još „normalni“ ljudi spavaju.

Nelagoda ranog ustajanja začas je zamijenjena uživanjem u vožnji uz prigušeni zvuk noćnog programa na radiju.

U 8:00 grabim od kuće Kolnbreinstuberl prema vrhu. Da je proljeće, vidi se odnosno čuje po šumu brojnih potoka koji nose otopljeni snijeg kojega još ima u izobilju.

 

Nožni, odnosno tur-ni pogon me je dizao strmom stazom do zaravni Kolnbreinkar, a sunce je još dodatno pripomoglo obilnom znojenju.

Nakon odmora i guštanja u nestvarnoj panorami okolnih tritisućaka Visokih Tura, slijedi nezaboravan spust tisuću metara visinske razlike do ishodišta.

OK, realno, uspon mi je toliko istrošio rezerve energije da je „nezaboravni spust“ morao biti rascjepkan odmorima.

Penjući se, razmišljao sam o koruškim specijalitetima koje ću naručiti u kući. Iscrpljenost je odagnala glad.

Žeđ nije. Orošena čaša piva je tog časa bila veći dobitak od šestice na lotu.

Na turi bilo Marko.

Begunjščica (2060 m) - 24.03.2016.

Begunjščica......nimalo laka.
Naprotiv.
Vjerujem da će mi nakon zaleđene Begunjščice sve iduće ture biti "mekane". Barem to priželjkujem, ako već ne mogu birati.
Led, led, led.

Begunjščica

Nakon tvrde i sjenovite Begunjščice slijedilo je pražnjenje adrenalina na obližnjem Triangolu. Vrh iznad nekadašnjeg skijališta na Zelenici.

Šentanski plaz

Na turi bio Marko.

Mrežce 1965 m - 14.03.2016.

.....Napokon......
....ponovo u sedlu.

Uz Mrežce, planirano je obići i Debeli vrh ali vrijeme je opet pokazalo tko je gazda u Alpama. Zapravo, uz loše vrijeme, glavni krivac je bio korasti snijeg po kojemu je bilo izrazito teško skijati.
Bez obzira na te "sitne" problemčiće,
vriskao sam od sreće.

 

 

 

Na turi bio Marko

Faschaunereck (2614m) - 20.3.2016

Prethodnu večer obavili smo obilnu hidraciju, naravno bezalkoholnu a ni unos ugljikohidrata, minerala i proteina nije izostao. Ostat će nam u sjećanju famozne knedle od kruha i špeka kojima smo bili ponuđeni. Spavanje u udobnim krevetima izvuklo je iz nas sav umor prethodnog dana i radnog tjedna. Poslije obilatog doručka slijedila je priprema opreme i odlazak na turu.

Faschaunereck (2614m) iz Leonhard Hutte (1600m)

Za razliku od jučerašnjeg Stubecka, današnji cilj je kondicijski i skijaški zahtjevniji ali još uvijek u okviru naših kondicijskih mogućnosti i skijaških ambicija. Osim strmije padine, Faschaunereck je na zlu glasu po lavini koja je prije dvije godine pala na putu našeg uspona i zatrpala sedmoricu turnih skijaša koji su preživjeli zahvaljujući brzoj reakciji drugih skijaša koji su izbjegli naletu lavine i pristupili sondiranju i otkopavanju zatrpanih.

Naši lavinski trojci (lavinski primopredajnik, sonda i lopata) su zbog toga ovog puta s nama na turi.

Idila pod vrhom

Srećemo grupe mladih turnih skijaša nasmijanih obraza s kojima se srdačno pozdravljamo. U nizu ključeva prelazimo dugu JI padinu koja je od ranog jutra pod snažnom insolacijom pa uspon treba planirati ranije jer snježna padina zbog viših temperatura postaje nestabilna i opasna zbog lavina. Ledena pokorica u međuvremenu se topi a snježni uvjeti postaju odlični za spust.

Skijaški spust treba u ovakvim prilikama na planini obaviti do podna.

Izlazak na hrbat, u pozadini Stubeck (2370m)

U svakom skijaškom spustu najteži je prvi zavoj...i najvažniji (D. Karničar), jer skijaš prema vrsti snijega prilagođava skijašku tehniku. Današnji prvi zavoj naslutio je fenomenalno skijanje i vrhunski užitak. Tako je i bilo unatoč upozorenju Stelia u jednom trenutku da mu je pod skijama puklo i da bi tobogan mogao krenuti. Ovakvoj "talnoj" lavini lakše je umaknuti ako smo na spustu u stranu jer je sporija u odnosu na druge vrste lavina.

U grandioznom spustu dolazimo u trenu u podnožje planine i odlučujemo se zaustaviti i predahnuti u slikovitoj pastirskoj kolibi na dnu doline.

Alm

Već smo u našem Leonhard Hutte uz čašu hladne pive i pogledima usmjerenim prema našem današnjem ostvarenom cilju.

Na turi uživali Stelio i autor posta Ljubo.

Stubeck (2370 m) - 19.3.2016.

Proljeće je vrijeme za iskorak u više planine gdje nas očekuje kvalitetan snijeg, duži i topliji dani, vedrina neba i daleki vidici. Najavljeno lijepo vrijeme mnogi su turni skijaši iskoristili za zadnju zimsku turu i najavu proljetnih pohoda.

Bili smo i mi jedni od mnogobrojnih koji su ovu sunčanu subotu pohodili Stubeck u Austriji.

Već smo oko sedam ujutro na izlazu s autoputa u Gmundu i na ulazu u dolinu Maltatal. Strmom i zavojitom planinskom cestom dižemo se iz mjesta Malta do naše planinske baze Leonhard Hutte na visini od 1600 m do kuda je negdje i granica kvalitetnog snijega.

Leonhard Hutte

Ostavljamo višak opreme i stvari i krećemo tragovima prethodnika prema našem današnjem cilju. Rano ustajanje, naporna vožnja do odredišta i jako sunce usporili su naš tempo uspinjanja koji nam je upravo takav prijao i doprinio hedonističkom raspoloženju koje nas je preuzelo.

Prema vrhu Stubecka

Kako se uspinjemo pogledi se otvaraju i doprinose našem ushićenju. Ubrzo smo na širokom hrptu planine gdje susrećemo brojne turne skijaše koji su došli iz drugih smjerova. 

Sjedimo na vrhu i uživamo u sunčanom danu bez vjetra dijeleći ga s ostalim skijašima.

Stubeck 2370 m

Krasan skijaški spust do Leonhard Hutte djelomično je otežavao korasti snijeg koji je na nižim visinama i padini okrenutoj suncu prelazio u proljetni omekšani ugodan za skijanje.

Na turi uživali Stelio i autor posta Ljubo.

Snežnik, 27.02.2016

Prošlo je sedam godina od prvog posta na našem blogu. Bila je to klasika turnog skijanja poslije koje svakom početniku rastu ambicije i mnogi svoju slijedeću turu planiraju u slovenskim Alpama. Danas smo je po neznam koji puta ponovili ali ova će ostati zabilježena još jednom.

Snežnik ili Veliki Snežnik s visinom od skoro 1800 m, krasnim pogledom na more i zasnježene Alpe, sa svojim strmim sjevernim pobočjem, romantičnim Grčovcem i orkanskim vjetrovima koji su najsnažniji u slovenskim planinama predstavlja skijašku poslasticu nadohvat ruke.

Nije nas smetala loša prognoza s jakim južnim vjetrom, snijegom i maglom. Nas devetoro krenulo je u pohod notranjskom ljepotanu.

Klasika kroz Grčovec još nam je jednom poklonila svu ljepotu osjećaja divljine.

Kako Snežnik može biti opasan u vrijeme jakog vjetra, vijavice i loše vidljivosti danas se uvjerilo šest planinara koji su se izgubili na njegovom prostranom hrptu.

Već se sumrak navlačio u guste snežničke šume a oni se još nisu pojavili na Sviščakima gdje su ih čekali zabrinuti suputnici.

Na turi bili Anita, Božo, Stelio, Zoran, Hrvoje, Branko, ... i autor posta Ljubo.

Rimska vrata 16.02.2016

Ova je zima u planinama riječkoga zaleđa manje darežljiva snijegom nego što priželjkujemo na početku svake turnoskijaške sezone.

Ispravnije bi bilo reći da je snijega ove sezone bilo dovoljno ali je nedugo nakon svakog snježenja okopnio. Tako smo već prvi obilni snijeg zabilježili krajem studenog nakon čega su do polovice veljače slijedile još četiri snježne pošiljke s istim tužnim završetkom.

Nama turnim skijašima nikad dosta pršića pa smo prevrtljivu i toplu zimu u našim planinama ovog puta željeli preduhitriti prije novog vala zatopljenja.

Kratko je trajao dogovor o noćnom skijaškom izletu koji nas je vratio u neke davne dane i sjećanja na drage ljude s kojima smo dijelili ljepotu sunčevih zalazaka i zora, vedrine neba i sjaja osnježenih padina i vrhova. 

Prije desetak dana napustio nas je Miljenko Bušić - Mika, dobar čovjek.

Bio je istinski zaljubljenik u Snježnik, Risnjak, Platak...Lazac. Mika je imao snažan senzibilitet i ljubav za planine koji su izvirali iz svake njegove izgovorene riječi. Volio je ljude i ljudi su voljeli njega.

Ostat će trajno u našim sjećanjima.

U krasnom ambijentu noćnog snježenja uz razgovor dosižemo Rimska vrata. Noćni spust niz Radeševo u uvjetima mećave poseban je doživljaj. Vidljivost se zbog vjetra, snijega i blještavog svijetla čelnih lampi svodi na udaljenost dosega ruke pa je skijanje po dubokom cijelcu nalik lebdenju zatvorenih očiju.

Na noćnoj turi bili Iris i njegov vjerni Sky i autor posta Ljubo.

Lazac, 17.01.2016.

Od prvog opisa skijaške ture na našem blogu palo je dosta snjegova, odskijale su se ture u uvijek dragim planinama, našoj turnoskijaškoj obitelji priključili su se novi članovi...nastala su nova poznanstva i prijateljstva. Prošlo je sedam godina od kako je naša vrijedna Sandra zaljubljenica u turno skijanje i planine pokrenula ovaj blog. U zadnje je vrijeme nekako ponestalo spisateljske motivacije pa je red da osvježimo naša javljanja kako bi razmijenili iskustva i doživljaje i motivirali možda još nekoga da napiše poneko slovo ili da se odluči započeti prve turnoskijaške korake.

Ovo neće biti opis nekog spektakularnog turnoskijaškog podviga nego opis skijaške ture koju svaki početnik vrlo brzo ima u svojem dnevniku. 

Lazac je mjesto posebne emocije i vibracije koje osjeti svaki namjernik i zbog toga mu se ponovo vraća. Zimi poslije obilnog snježenja ovo mjesto veličanstvene tišine posebno nadahnjuje. 

Ovdje među mrkim smrekama sad već bogato okićenim snijegom provirit će medvjed kojeg je sunčan dan izmamio u šetnju. Ostavit će svoj trag u blještećoj bjelini Lasca na putu negdje prema skrovitim mjestima Lazačke glavice ili šumovitog Kloštra.

Ovog puta bjelinu lazackih ravnica presjekli su jedino tragovi naših skija a nakratko veličanstveni mir Lasca remetili su naši glasovi glasnoćom primjereniji unutrašnjosti nekog svetišta.

Došli smo se pokloniti planini u najljepšu katedralu, na Lazac.

Odabrali smo klasični pristup s Platka preko Međuvrha i Srebrnih vrata i povratak preko Fratrovih dolaca na Rimska vrata i dalje na Platak. 

Na turi bili Vlatka, Iztok, Božo, Stelio, Vale i Ljubo.