Iako su mi dobronamjerni turni skijaši sa Slovenskih turnosmučarskih stranica "Turni klub gora" savjetovali da na Rodicu odem preko skijališta Vogel, odlučio sam se za "malo" naporniju varijantu. Onu iz doline.Točnije iz Laškega rovta.
Ako sam imalo sumnjao u svoju odluku onda je saznanje da žičare na Vogelu rade samo vikendom odagnalo sve sumnje.
Krećem iz Laškog rovta u 7.45 sa skijama na ruksaku. Putem srećem djelatnika Nacionalnog parka Triglav koji je nemalo iznenađen činjenicom da sam potegao čak iz Rijeke da bih išao na Rodicu u dane kad ne rade žičare i kad je dva kilometra ceste bez snijega. Točnije, snijega ima do doline ali s brojnim prekidima, pa sam odustao od skidaj-stavljaj sistema i propješačio ta dva kilometra.
Izlaskom iz strme šume na livade planine Suha, otvaraju mi se okolne planine okupane suncem.
U cik cak liniji dolazim do sredine kuloara gdje skidam skije te zadnju trećinu prolazim sa skijama u rukama.
Snijega je još jako puno, premda ga sunce nepovratno topi. Bez obzira na to, iscrpljen i sretan, ležim na vrhu a refren Howlin' Wolfa izlazi iz mene:
"Cause I'm sittin on top of the world".
Na turi bio Marko.
U cik cak liniji dolazim do sredine kuloara gdje skidam skije te zadnju trećinu prolazim sa skijama u rukama.
Snijega je još jako puno, premda ga sunce nepovratno topi. Bez obzira na to, iscrpljen i sretan, ležim na vrhu a refren Howlin' Wolfa izlazi iz mene:
"Cause I'm sittin on top of the world".
Na turi bio Marko.
Ko' ovo more platit.
Nebrojeni ovogodišnji odlazak na naša brda. Zbog nedostatka vremena danas je to brzi đir na Snježnik, koji nas ove godine stalno dvori novim pošiljkama pršića.
Ovoga puta snijeg nije baš bio pršić, već nešto "ojužen" ali je nagrada stigla u vidu sunca. Naime, dok su se oblaci nadvili nad veći dio područja, Snježnik je bio prava sunčana oaza u okolici.
Na turi bio Marko.
