Monte Castello (Bivacco della Pace, 2780m) - 21.04.2011.
Oprastajuci se od zasnjezenih planina nacionalnog parka Fanes-Sennes-Braies proslog sijecnja, grijala me misao o ponovnom posjetu ovim planinama negdje u travnju ako snjezne i vremenske prilike to dopuste. Moje zagrebacko drustvo nije bilo tesko nagovoriti na realizaciju ove zamisli nakon sto su pogledali moje prijasnje izvjesce na nasem turnoskijaskom blogu.
Ozelenjele i rascvjetale padine sto se spustaju od Passo Furcia prema San Vigiliu bile su razlog naseg klimanja glavom i nevjerici koja se osjecala u zraku. Potegnuti ovoliki put za uzivati u rascvjetalim livadama? Taj smo si uzitak mogli priustiti i negdje u nasim planinama.
Dolaskom pred planinski hotel Pederu na kraju doline Rudo nevjerica je bila jos izrazenija...ovdje na vise od 1600 m nema ni traga snijega, proljece je zakoracilo duboko u dolinu. Trebalo je tesku turnoskijasku opremu prenijeti do prvog snijega, do rifuggia Fanes na 2060m za sto ce nam trebati oko 3 sata hoda po solidnoj mulatieri koja se penje strmom celnom morenom nekadasnjeg ledenjaka koji je ovdje davno klizio u dolinu.
Zimi je iz doline organiziran prijevoz gusjenicarem ali u ovom prijelaznom razdoblju kad se na visim dijelovima ceste izmjenjuju suhi i snijegom prekriveni dijelovi to je malo teze izvedivo bez snaznog terenca i vjestog vozaca. Uto se pojavi Max, vlasnik rifuggia Fanes s terenskim pick-upom upravo spreman da krene u planinu. Na brzinu potrpamo nasu opremu i vec se vozimo vodjeni vjestom rukom naseg sofera prema rifuggiu. Na ovoj visini zima je tek pocela uzmicati a sjeverne padine obliznjih planina jos su uvijek dobro pokrivene snijegom odlicne kvalitete.
Ostatak poslijepodneva provodimo na razglednoj turi prema nasem sutrasnjem cilju, Bivacco della Pace sto se smjestio na 2780m u podnozju impozantnog obeliska Monte Castello. Vrijeme je savrseno za obilazak visokih planina. Gotovo bez vjetra, odlicna vidljivost, temperatura nocu ispod nistice...famozan snijeg.
Ustajemo rano kako bi ugrabili sto vise dana i dobar snijeg na spustu koji s dizanjem sunca u nizim dijelovima omeksa. Nismo sami. Rifuggio je dobro posjecen turnim skijasima koji su vec krenuli na ture.
Prelazimo Passo Limo i zacas smo vec kod Malge Fanes Grande. Ove zime bauljao sam ovim krajem u magli koja mi je zastirala pogled i misli ali opet zadovoljan jer planina uvijek ima svoje cari.
Danasnji predivan dan otvorio je horizonte u nasim ocima i dusama. Ozareni zadovoljstvom cesto zastajemo upijajuci ljepotu okruzenja. Snijega je ovdje gotovo do pojasa a uspinjuci se prema nasem cilju njegova visina raste. Na snijegu tragovi svisca. Pitamo se jeli moguce da je svizac izasao na snijeg?
Na obliznjem kamenu sto viri iz snijega ugledasmo naseg cupavog glumca svisca spremnog za poziranje. Neznam cija je znatizelja bila jaca, nasa ili njegova jer smo dosli na nekoliko koraka od njega u namjeri da ulovimo sto vise kadrova. Svizac je strpljivo pozirao premjestajuci se s jednog boka na drugi na dohvat nasih ruku ne pokazujuci nikakav strah od covjeka. Ocito je nas svizac prepoznao blagost nasih dusa.
Nisu ovim planinama uvijek krocili blagonakloni ljudi. U Prvom svjetskom ratu ovuda je prolazila fronta, prolijevala se krv, tekle su suze. Svjedoce nam to mulatijere, ostaci bunkera i kaverni usjecenih u zivu stijenu, svjedoce i krhotine topovskih i haubickih granata izlozene ispred rifuggia Fanes kao opomena i sjecanje na jednu ljudsku bezumnost.
Nastavljamo nas skijaski uspon kroz Vallon Bianco koji se usjekao izmedju Cime di Furcia Rossa i Campestrina na desnoj strani. Mnogi se vec spustaju predivnom padinom u skladnim zavojima uzivajuci u odlicnoj kvaliteti snijega. Povremeno zastajemo i poslije dva sata uspona dosizemo Bivacco della Pace – Skloniste Mira koji je ustvari ostatak jedne od mnogih vojnickih baraka tik uz vrsnu stijenu Monte Castella.
Odavle se proteze pogled na susjedne tri Tofane koje dominiraju vedutom Cortine D’Ampezzo od kojih nas dijeli samo dolina. Sve je kao na dlanu. Na strmim padinama obliznjih Monte Casale, 2894m i Monte Cavallo, 2912m stara groblja lavina. Campestrin Sud, 2910m je na dohvat ruke. Uzivamo u caroliji dana sto nam ga je podarila planina.
Uslijedio je velicanstveni skijaski spust po savrsenoj padini. Za casak smo u podnozju planine i na drvenom mosticu sto premoscuje potok Rio di Fanes koji se upravo radja ovdje iz omanjeg jezerca nadohvat Malge Fanes Grande. Za sutra je u planu Lavarella, vrh preko tri tisuce metara.
