petak, 20. travnja 2018.

Snežnik (1796 m) - 15.4.2018


Skije su već bile spremljene i čekale prve snjegove u prosincu a ljetna odjeća za skori odlazak u trope već je bila spremna u koferu. Jedna poruka i upit za turu na Snežnik ponovo me vratila u pancerice. Naravno, idemo.
Vrijeme? Neki kažu da ne postoji loše vrijeme, postoji samo loša oprema. Jedino nas magla može odvratiti od današnje ture na notranjskog velikana. Startamo sa  Sviščaka po uobičajenom pristupu na vrh uz dva kraća skidanja skija.

Snežnik (1796 m)

Sjeverna padina Snežnika krasno je zalivena i doziva na spust ali velike pukotine na snježnim strehama odvraćaju nas i od pomisli na takvo što. Poslije kraćeg odmora i okrijepe u domu koji je danas ugostio malobrojne posjetitelje odlazimo na vrh. Nastavljamo silaz na JZ padinu koja je još uvijek solidno zalivena. Poslije pedesetak metara i kratkog probijanja kroz klekovinu dolazimo na početak našeg današnjeg maestralnog spusta po proljetnom omekšanom snijegu koji nas poslije petsotinjak metara visinske razlike dovodi do čarobnog Grčovca. 

spust na Grčovec

Ovaj proljetni skijaški spust s vrha Snežnika na Grčovec postaje moj ritual završetka turnoskijaške sezone u primorskim planinama kojeg sam ovog puta podijelio s dragim suputnicima. Nastavak turnoskijaške sezone treba potražiti u višim planinama susjedne Slovenije ili Austrije, Italije.

Anita u akciji

Rano je poslijepodne i oblaci s juga zastiru nebo koje prijeti kišom. Ponovo uprežemo naše pse i nastavljamo uspon nemarkiranim dijelom kroz gustu bukovu šumu. Izbijamo na zavoj pod botaničkim vrtom i dalje nastavljamo spust zasnježenom cestom do naših auta.

track



Rezime ture zaključen kod Peka uz domaću pivu i ostale blagodati.

Na turi bili Anita, Bosiljka, Tatjana, Stelio, Marko i autor posta Ljubo.

četvrtak, 19. travnja 2018.

Rodica (1966 m) - 8.4.2018.


Nakon dugo vremena obećavajuće lijep vikend nam se bližio. Kako ga ne bi provela kao i mnoge predhodne doma za kompjuterom nagovorili su me na turno turu. Koliko mi se nije išlo najviše zbog uvjerenja da nemam toliko snage u sebi trenutačno toliko i zbog obaveza koje me čekaju doma. No ipak dogovor je pao da je u nedjelju turno tura. Prvotna idea uspona na Veliki Draški vrh otpala je nakon informacija o trećem stupnju opasnosti od lavina. Te smo se u subotu navečer uz pizzu i pivo odlučili na uspon na Rodicu (1966 mnv). I nismo pogriješili. Konačno, nakon dugo vremena lijepo vrijeme na turi. 

U subotu u 7h ujutro našli smo se na Bohinju, na odvojku s glavne ceste, Zoran, Primož i ja iz jednog smijera te Ljubo i Bosiljka iz drugog. Autima smo cestom došli do nekih 800mnv, koliko se dalo, dalje nam nije dao snijeg. Znači skije na ruksak i krećemo cestom pješke. Ali na kratko, desetak minuta i već smo bili na skijama. Doduše još je na dijelovima bilo kopno, no dalo se. 

u proljeće pristup prvom snijegu
zahtijeva i ovakve aktivnosti

Nakon kojih pola sata..i nekoliko prepreka u vidu srušenih stabala na putu, stižemo do stvarnog ishodišta, tj. mjesta gdje bi se još moglo s autom da nema snijega. Nakon poprilično strmog šumskog uspona, na kojem smo neki i skidali skije, stižemo do planine Suha gdje nas je dočekalo sunce i predivan pogled. Brežuljci pod snježnim pokrivačem okupani suncem. Nebo bez oblačka. Kućicama samo vrhovi krovova vire. Prekrasno. Snježno kraljevstvo. Kraki odmor i krećemo dalje. 

planina Suha

Ljubo je odlučio ostati uživati u toj ljepoti, ostali smo se otputili dalje..kroz žljeb. Žljeb je bio lijepo zaliven i ne previše strm sa već napravljenim stopinkama tako da smo ga odlučili proći slobodno bez dereza i cepina no sa skijama u rukama. Kako smo napredovali tako se je i vjetar pojačavao. No ništa nije moglo pokvariti ljepotu sunčanog dana u snježnoj bajci. Čak da nije puhalo bilo bi malo i prevruće i snijeg premekan. Ovako je bilo jednostavno PERFEKTNO!

u žlijebu nad planinom Suha

Napredujemo polako ali polagano pod Malom Rodicom, kroz dol i preko laganih brežuljaka preko grebena prema vrhu. Vjetar ovdje već poprilično jako puše, tako da je pri vrhu već moglo bi se reći bio olujan. Ali to je značilo samo jedno...tvrdu podlogu koja se neće otopiti do trenutka kada dodje vrijeme za spust. Juuuuhuuuu... Na vrhu smo si priuštili samo par trenutaka, Mali i Veliki Raskovec, Karavanke, veličanstveni Triglav nad Bohinjem, Črna prst...

Primož u akciji

pred vrhom

Previše je puhalo...i krecemo....juuuuhoooooo...veličanstveno..zavoji se samo nižu jedan za drugim! Žljeb je nekima (da budemo precizni meni i Bosiljki) malo predstavljao prepreku ali hrabro smo to odradile...i tako sve do planine Suha gdje nas je čekao Ljubo. 

na vrhu


radost

Iva 97% O2 

Izmjerio nam kisik u krvi...sve po p.s.-u..bili smo spremni za povratak kroz šumu do auta. Taj donji dio mi se nije baš previse svidio ali sve u svemu jedan prekrasan turno skijaški dan!
Rodica....klasika...prekrasna klasika.

Ribčev Laz i osunčana terasa pansiona Rožič s pogledom na Rodicu ... primjerena hidracija i pozdrav predivnim planinama.


Laško ili Union?  .... svejedno :-)
  Na turi bili Bosiljka, Primož, Zoran, Ljubo i autorica posta Iva.

utorak, 10. travnja 2018.

Mrežce (1965 m) - 7.4.2018

Vremenska prognoza za nastupajući vikend i idealni snježni uvjeti u slovenskim planinama bili su dovoljni za brzi dogovor oko skijaških itinerara. Naravno, idemo.

Subotnji cilj su Mrežce (1965m), vrh u nizu planina što nadvisuju Pokljuku sa sjeverne strane. Blage južne padine omogućuju sigurno skijanje u vrijeme trećeg stupnja opasnosti od lavina koji je objavljen za Julijske Alpe.

Ostavljamo naš auto u blizini Šport hotela od kuda šumskom cestom nastavljamo do slikovite planine Javornik, ljetnog pastirskog naselja u srcu šumovite Pokljuke. Pogledi se otvaraju na prepoznatljive vizure Viševnika s lijeva, preko strmog Malog Draškog vrha, Lipance i sve do najistočnijeg julijskog dvotisućnjaka Debele peči na desno.

Planina Javornik
Nebo bez ijednog oblaka, blješteća bjelina svuda oko nas i pitoreskne pastirske nastambe Javornika dostojna su scenografija najljepših pastoralnih scena. Nastavljamo laganim a kasnije sve strmijim usponom kroz jelovu i smrekovu šumu do Blejske koče (1630m) gdje zastajemo radi okrijepe i odmora.

Lipanca

Uspon nastavljamo strmim pobočjem Mrežca kroz dubok proljetni snijeg kojeg je ovdje više od dva metra. Ariševa šuma je sve rjeđa, strmina popušta i već smo na otvorenoj vršnoj blagoj padini idealnoj za skijaški spust kojom nastavljamo do vrha Mrežca. Vidici se otvaraju na Triglav, Rjavinu, duboko pod nama je ledenjačka dolina Krma, na jugu šumska prostranstva Pokljuke a u daljini se bijeli niska Bohinjskih planina, našeg sutrašnjeg cilja.

na usponu

Moja turnoskijaška partnerica Bosiljka upija svim osjetilima čarobnu ljepotu zasnježenih planina. Desetak metara pred vrhom zastajem i ustupam joj zadovoljstvo pristupa na vrh. Na vrhu se zadržavamo kratkotrajno jer je već kasno poslijepodne a valja nam odskijati prije sumraka u dolinu.

u carstvu bjeline

predah

Vršni dio spusta je skijaška poezija i nagrada za uloženi trud na usponu. Omekšani proljetni snijeg sluša svaku našu skijašku želju. U tren dolazimo do ruba šume i nastavljamo ravno kroz strme šumovite padine do ceste koja nas odvede do Planine Javornik.

track

Zasluženi odmor u predvoru jedne od pastirskih nastambi. Slušamo tišinu i daleki proljetni cvrkut  ptica iz dubina pokljuških šuma.

Na turi bili Bosiljka i autor posta Ljubo.

četvrtak, 5. travnja 2018.

Snježnik - tragom "Jadranskog veleslaloma" - 2.4.2018.


Nekih prošlih dana sjeveroistočne padine Snježnika nudile su skijaški ekskluzivitet svakog travnja kada su bile poprište tradicionalnog skijaškog natjecanja Jadranski veleslalom. Obilje snijega akumuliranog tijekom studenih i snijegom bogatih zima jamčilo je atraktivno proljetno skijanje nadohvat mora. Tradicija skijaških natjecanja na Platku započela je 1933. godine održavanjem prvog skijaškog natjecanja grada Sušaka koje je imalo lokalni značaj. Nastavak ove tradicije skijaških natjecanja u poratno vrijeme premještena je na Snježnik gdje je izgrađen skijaški dom pod samim vrhom planine.
Jadranski veleslalom je 1953. godine prerastao u međunarodno natjecanje pa su se osim domaće (slovenske) alpske skijaške elite na padinama Snježnika natjecali skijaši iz Austrije i još nekih zemalja.
Snježnik
Gradsko prvenstvo Rijeke u slalomu
20.04.1952
.
Na padinama Snježnika svoju je prebogatu natjecateljsku karijeru gradio i Toni Sailer, austrijska i svjetska skijaška legenda onog vremena. Na Snježniku mu nažalost nije uspjelo potvrditi svoju superiornost ... bio je diskvalificiran. Možda je u kritičnom trenutku prolaza kroz veleslalomska vrata njegov pogled odlutao prema neodoljivom blještavilu plavog Jadrana.

Neko vrijeme razmišljao sam o ideji da odskijam nekadašnjom natjecateljskom trasom koja me emotivno povezuje s tim skijaškim događajem kojeg sam pratio u nekoliko navrata sredinom šezdesetih godina.


proljetno skijanje na padinama Snježnika
(riječki natjecatelji sredinom 60tih godina)

Ova je zima u našim planinama više slučajem nego pravilom obilovala snijegom. Bila je to prigoda da u prvim danima travnja iskoristim dobre snježne uvjete na sjeveroistočnim padinama Snježnika i realiziram zamišljenu ideju. Ovu lokalnu skijašku poslasticu radosno sam podijelio s Bosiljkom obilježivši na taj način našu prvu zajedničku skijašku turu.

U elementu

Vrhove naših skija okrenuli  smo na vrhu Snježnika prema stazi kojom je nekad bio trasiran Jadranski veleslalom.



Na grebenu

Poslije blago položenog vršnog dijela staza se naglo strmoglavljuje u vrtaču podno Snježničke glavice i nastavlja oštro desno u šumski usjek koji je danas obrastao gustim bukovim izbojem i čini je neprohodnom za skijanje. 


Tragom velikana

Prosjek kojim je trasirana staza omogućio je obilje svjetlosti i sunca što je pogodovalo bujnom rastu bukovih mladica.

slalom među bukvama

Famozan proljetni snijeg pružio nam je užitak sigurnog vijuganja kroz bukovu šumu nekoliko metara od nekadašnje trase. Izlazimo na Rimsku cestu kojom nastavljamo za Lazac gdje susrećemo drage prijatelje Gogu i Hansa. Nazdravljamo susretu i poslije kraćeg odmora produžujemo za Srebrna vrata podno Lazačke glavice.
Ovdje je snijega gotovo dva metra. 



Ovakove snježne uvjete koji se sve rjeđe ponavljaju u našim planinama koristimo za brzi i strmi uspon na greben što povezuje Snježnik s obližnjom Snježničkom glavicom. 
Drugu polovicu uspona koji je strmiji nastavljamo sa skijama na našim naprtnjačama. Ulazimo u maglu koja se uhvatila najviših dijelova planine. 
u magli

Ubrzo smo na vrhu zapadne snježničke padine po kojoj odskijamo kroz snijegom zaliveno Grlo i dalje kraticom za Tešnje kojom smo tog jutra dolazili. Za tren smo na Platku ozarenih obraza i prepuni utisaka.
Kako su samo prijale jota i hladna piva!

Na turi bili Bosiljka i Ljubo.


Snježnik  sa Snježničke glavice

Track