Forca dei Disteis-Montazio/ Vrh Strmali (2201 m) - 13.03.2014.

Ljubaznošću i nesebičnom pomoći članova Turni Klub Gora, dobijam korisne informacije o uvjetima na Montažu. “Tudi plazovno je tura relativno varna, predvsem dopoldne te dni ne bi smelo biti težav. V soboto je bilo že kar nekaj splazenega, verjetno se je ob visokih temperaturah te dni popoldne sprožil še kak plaz, ampak načeloma dopoldne ne bi smelo biti težav. Glede na toplo vreme ocenjujem, da bi bilo potrebno smučati z vrha tam okrog 11 - 11.30, ko odpusti zgornja plast snega in je smučanje res uživancija in se sneg še ne predira ter smučaš kot na smučišču”.

Držeći se preporuka u 8:00 stižem na ishodište Sella Nevea te panično tražim WC… Krećem po cesti te za cca 1 h dolazim do prekrasne zaravni Pecol. Gledajući vrh sa Pecola, razmišljam o tome kako mi je tura prekratka te kako sam možda imao prebrzi tempo. Planiram već i da ću ponoviti uspon na vrh sa Pecola. Napredujući prema vrhu stvari dolaze na svoje mjesto. Cilj ne da je bilo jednostavno doseći, već sam često morao zastajkivati prikupljajući preostalu energiju za nastavak.

Vizualni dojam nadopunjavao se s audiom u vidu grmljavina lavina koje su tutnjale negdje u planini. Jednu takvu malenu lavinu sam imao priliku i gledati s pristojne udaljenosti. Spust je bio pravo uživanje po ojuženom snijegu. Na turi uživao Marko.

Dobratsch (2166 m) - 6.03.2014.

Zbog tehničkih problema (čitaj: pad s tavana) dugo sam čekao ponovni odlazak na turu. Dvostruka sreća je bila to što na turu idem s bratom, te planiram jednostavnu ali napornu turu na Dobrač, bivše skijalište u blizini Villacha. Prema brojnim autima koji su nas dočekali na parkiralištu u Heiligengeistu, nebi se reklo da je to bivše skijalište. Očito su sunčan dan i blizina većeg grada izmamili brojne turne skijaše. Uostalom, to ne treba čuditi kad smo mi potegli par stotina kilometra iz Rijeke radi toga.

Uspon je dugotrajan i iscrpljujuć, ali .....po to smo i došli. Nažalost, vrijeme nam nije sklono. Vjetar pojačava i nadvija guste oblake nad nas. Konačno dolazimo do planinarskog doma pod vrhom, te se sklanjamo od vjetra i hladnoće. Promrzli i iscrpljeni pijemo kavu i kao za nagradu, nebo se čisti od oblaka i ukazuju nam se prekrasni vrhunci. Na sjeveru Nockbergi, a na južnoj strani Julijske Alpe i Karavanke.

Slijedi nezaboravan spust, više od 1100 m po nevoženom cjelcu, kojega nije nedostajalo bez obzira na popriličan broj turnih skijaša. Turu produžujemo do Bleda. Ovoga puta ne na nekoj zasnježenoj planini, već u gostionici „Pri Planincu“ gdje guštamo uz pivce. Na turi bili Veljko i Marko.

Steinnock (2197 m) - 13.01.2014.

Prvi dan za turu smo izabrali kondicijski zahtjevniji Rosennock želeći iskoristiti stabilno vrijeme za najviši i najatraktivniji vrh Nockberga. Vrijeme nas je poslužilo i drugi dan koji je bio razerviran za nešto niži i lako dostupan Steinnock. Iskoristili smo mogućnost početka ture sa skijalista Falkert do kuda smo se dovezli zavojitom cestom iz doline gotovo na 1900 m. Falkert je malo lokalno skijalište s četiri vučnice i skijaškim stazama za svačiji ukus. Uz ski stazu napredujemo do sedla između Falkerta (2308 m) i susjednog podvrha. Otvaraju se daleki vidici koji nas ostavljaju bez daha. Dan bez vjetra, obilje snijega izvrsne kvalitete, vedro nebo i sunce.

Dolinu St. Oswalda zatvaraju vrhovi Mallnock, Klomnock, Steinnock, Falkertspitz i Rodresnock, svi dojednoga atraktivni vrhovi na volju turnom skijašu. Priječeći JZ padine ove niske biser-vrhova ubrzo dosežemo Steinnock koji je ispao rezervna varijanta Klomnocku, našem prvobitnom cilju.

Jušerašnji dugi uspon na Rosennock ipak je neplanirano iscrpio energetske rezerve dvadeset godina starijeg člana dvojca i Steinnock se pokazao kao realni izbor. Na vrhu srećemo lokalne turne skijaše kojima su ovo “kućni” vrhovi. Promatramo njihove vratolomne skijaške spusteve po kilometarski dugim padinama nevoženog cjelca. Ubrzo se i mi odlučujemo na spust u dolinu otvorenim JZ pobočjem našeg Steinnocka.

Iz St. Oswalda drugim autom odlazimo natrag na skijalište Falkert gdje smo tog jutra ostavili naš auto. Marko koristi krasan dan i dovoljnu rezervu snage za uspon na Falkertspitz (2308 m). Ozareni prepričavamo današnje dojmove već planirajući slijedeće ture. Na turi bili Marko i Ljubo.