Rodica (1966 m) - 8.4.2018.

Nakon dugo vremena obećavajuće lijep vikend nam se bližio. Kako ga ne bi provela kao i mnoge predhodne doma za kompjuterom nagovorili su me na turno turu. Koliko mi se nije išlo najviše zbog uvjerenja da nemam toliko snage u sebi trenutačno toliko i zbog obaveza koje me čekaju doma. No ipak dogovor je pao da je u nedjelju turno tura. Prvotna idea uspona na Veliki Draški vrh otpala je nakon informacija o trećem stupnju opasnosti od lavina. Te smo se u subotu navečer uz pizzu i pivo odlučili na uspon na Rodicu (1966 mnv). I nismo pogriješili. Konačno, nakon dugo vremena lijepo vrijeme na turi. 

U subotu u 7h ujutro našli smo se na Bohinju, na odvojku s glavne ceste, Zoran, Primož i ja iz jednog smijera te Ljubo i Bosiljka iz drugog. Autima smo cestom došli do nekih 800mnv, koliko se dalo, dalje nam nije dao snijeg. Znači skije na ruksak i krećemo cestom pješke. Ali na kratko, desetak minuta i već smo bili na skijama. Doduše još je na dijelovima bilo kopno, no dalo se. 

u proljeće pristup prvom snijegu
zahtijeva i ovakve aktivnosti

Nakon kojih pola sata..i nekoliko prepreka u vidu srušenih stabala na putu, stižemo do stvarnog ishodišta, tj. mjesta gdje bi se još moglo s autom da nema snijega. Nakon poprilično strmog šumskog uspona, na kojem smo neki i skidali skije, stižemo do planine Suha gdje nas je dočekalo sunce i predivan pogled. Brežuljci pod snježnim pokrivačem okupani suncem. Nebo bez oblačka. Kućicama samo vrhovi krovova vire. Prekrasno. Snježno kraljevstvo. Kraki odmor i krećemo dalje. 

planina Suha

Ljubo je odlučio ostati uživati u toj ljepoti, ostali smo se otputili dalje..kroz žljeb. Žljeb je bio lijepo zaliven i ne previše strm sa već napravljenim stopinkama tako da smo ga odlučili proći slobodno bez dereza i cepina no sa skijama u rukama. Kako smo napredovali tako se je i vjetar pojačavao. No ništa nije moglo pokvariti ljepotu sunčanog dana u snježnoj bajci. Čak da nije puhalo bilo bi malo i prevruće i snijeg premekan. Ovako je bilo jednostavno PERFEKTNO!

u žlijebu nad planinom Suha

Napredujemo polako ali polagano pod Malom Rodicom, kroz dol i preko laganih brežuljaka preko grebena prema vrhu. Vjetar ovdje već poprilično jako puše, tako da je pri vrhu već moglo bi se reći bio olujan. Ali to je značilo samo jedno...tvrdu podlogu koja se neće otopiti do trenutka kada dodje vrijeme za spust. Juuuuhuuuu... Na vrhu smo si priuštili samo par trenutaka, Mali i Veliki Raskovec, Karavanke, veličanstveni Triglav nad Bohinjem, Črna prst...

Primož u akciji

pred vrhom

Previše je puhalo...i krecemo....juuuuhoooooo...veličanstveno..zavoji se samo nižu jedan za drugim! Žljeb je nekima (da budemo precizni meni i Bosiljki) malo predstavljao prepreku ali hrabro smo to odradile...i tako sve do planine Suha gdje nas je čekao Ljubo. 

na vrhu

radost

Iva 97% O2 

Izmjerio nam kisik u krvi...sve po p.s.-u..bili smo spremni za povratak kroz šumu do auta. Taj donji dio mi se nije baš previse svidio ali sve u svemu jedan prekrasan turno skijaški dan!

Rodica....klasika...prekrasna klasika.

Ribčev Laz i osunčana terasa pansiona Rožič s pogledom na Rodicu ... primjerena hidracija i pozdrav predivnim planinama.

Laško ili Union?  .... svejedno :-)

  Na turi bili Bosiljka, Primož, Zoran, Ljubo i autorica posta Iva.