Bliži se kraj turnoskijaške sezone iako je danas na padinama podno Jalovca u Tamaru bilo turnih skijaša kao na nekom dobro posjećenom uređenom skijalištu. Zabranu prometovanja osobnim automobilom do doma u Tamaru nitko ne poštuje a čini se da se ova zabrana tolerira barem u ovo doba godine kada je još sve prepuno turnih skijaša. Jalovec, taj princ Julijskih Alpi kako mu tepaju slovenski planinari, očarava nas svaki puta monolitnom stijenom i vitkom figurom. 
Na padinama pod Kotovim sedlom skijat će se još koji tjedan unatoč visokim temperaturama koje su prisutne i ovdje u planinama. Skije stavljamo na naprtnjače i grabimo širokom padinom koja se postepeno sužava i završava strmim i opasnim Jalovčevim kuloarom. U ovo doba kad su i noćne temperature iznad ništice kretanje kuloarom iznimno je opasno zbog padajućeg kamenja. Iako toga svjesni, neki se odlučuju na uspon i skijaški spust kuloarom. Nas trojica ne spadamo u ovu skupinu i naše skijaške ambicije zadovoljit ćemo spustom s 
Kotovog sedla, još jednom klasikom turnog skijanja. Svježi jutarnji vjetrić struji dolinom i čini naše napredovanje ugodnim. Još nije ni osam sati a neki se već spuštaju nakon noćenja u bivaku na Kotovu sedlu. Snježanik kojim napredujemo pokriven je sitnim i onim malo većim kamenjem kojeg sa sebe otresaju okolne stijene. Niz padinu stvoren je skijaški koridor birajući dijelove koji su najmanje zasuti kamenjem. I dok se modro nebo ukazuje u rascjepu kuloara začujem nečiji krik iznad sebe upozoravajući na poveći kamen koji se velikom brzinom kotrlja niz snježnu padinu u našem smjeru. 
Trčimo svom silom u stranu istovremeno gledajući u smjeru jurećeg kamena koji srećom zadržava smjer i protutnji nekoliko metara uz nas.Jedan dio Jalovčeve stijene dobio je naziv "Keglišče" - kuglana. Ne treba biti pronicljiv da bi se otkrio razlog ovom nazivu...kamenje s njega leti kao kugle na nekoj kuglani. Nastavljamo misleći da nismo zle sreće ali nekoliko minuta nakon prvog lošeg iskustva stiže porcija novog kamenja. 
Mijenjajući smjer kretanja oveći kamen protutnji nekoliko koračaja od nas. Ne želeći završiti kao čunjevi na nekoj kuglani odlučismo odustati od daljnjeg uspona. Pridružuju nam se dvojica Talijana...slijede nas još neki. Kotovo sedlo čekat će nas ondje koliko god mi to željeli...do neke druge prilike. Dok je kamenje padalo Iris je bio dovoljno visoko da brže umakne u sigurnost prostranstva Kotovog sedla nego da se spusti u dolinu. S nestrpljenjem očekivali smo njegov povratak a onda smo zajednički potražili smirenje u "Aljaževom hramu". Na turi bili Iris, Matija i Ljubo.
Nema komentara:
Objavi komentar