Nekoliko dana skijaškog tjedna u San Martinu di Castrozza namijenio sam turnom skijanju što je model kojeg koristim u ovakvim prilikama. Dan-dva dobro je posvetiti skijanju na pisti kako bi se osvježila skijaška tehnika turnog skijanja i tijelo pripremilo za specifičnosti turnog skijanja. Ujedno i prilika da se familijariziram s novim laganim skijama i pin vezovima.
Odlučujem se za tehnički i kondicijski nezahtjevne solo ture primjerene snježnim uvjetima, kondiciji i osobnoj skijaškoj vještini.
Cijelotjedna anticiklona podarila nas je vedrim nebom, obiljem sunca i ugodnim dnevnim temperaturama. Snijega u dolinama i na visinama ispod 1600 m n/v tek u tragovima da bi se njegova visina drastično povećala iznad 2000 m. Zadnji obilniji snijeg ovdje je pao polovicom prosinca pa je i stupanj opasnosti od lavina bitno smanjen i za područje mojih turnih aktivnosti iznosi 2.
 |
| Passo Rolle |
Krećem sa zadnjeg zavoja prije Passo Rolle na kružnu turu oko Mt. Castellazzo u smjeru kazaljke na satu kako preporučuju turnoskijaški vodiči i opisi ture na netu. Moje iluzije o opuštajućem i rutinskom spustu na Malgu Juribello ubrzo se raspršuju na prvim zavojima i pokorici koja onemogućuje bilo kakvo vijuganje. Unatoč ovakvim snježnim uvjetima ushićenost dalekim vidicima i okruženjem dovoljni su da mi izmame smješak osobnog zadovoljstva.
 |
| Malga Juribello |
 |
| Cima Bocce i Cima Juribrutto |
Nastavljam spust uz Malgu Juribello kroz strmi šumoviti dio i ubrzo sam na ulazu u Val Venegia, dolinu koja će me dovesti do Baite Segantini, mojeg današnjeg cilja. Napredujem sjenovitom i hladnon Val Venegia dok se sunce tek povremeno pojavljuje iza obrisa markantnog Cimon della Pala (3184 m). Uspon na Baitu Segantini vodi dugačkim serpentinama pobočjem Mt. Costazza (2282 m) na kojem se očitavaju skijaški tragovi. Susrećem i nekoliko turnih skijaša na silazu u dolinu.
 |
| Malga Venegiota |
Napokon sunca je sve više, teren se izravnava i naslućuje kraj uspona. Ukazuje se osamljena i čarobna Baita Segantini okružena bjelinom, mjesto o kojem slušam i čitam godinama. Dobila je ime po Giovanniu Segantiniu, talijanskom slikaru planinskih motiva koji je stvarao u drugoj polovici 19. stoljeća. Opijen sam skladnim izgledom skromne drvene kućice i veličanstvenom pozadinom moćnog stijenja Pala. Nažalost baita je u ovo doba godine otvorena samo u vrijeme vikenda pa ću njezinu gostoljubivost uživati nekom drugom prigodom.
 |
| Baita Segantini |
 |
| U zagrljaju |
Odskijam na Passo Rolle gdje sam i započeo današnju turu.
Savjetujem obrnuti smjer ture od kazaljke na satu koji jamči zanimljive varijante spusta od Baite Segantini u dolinu Venegia i kvalitetniji snijeg.
Na turi bio autor posta Ljubo.
Nema komentara:
Objavi komentar