Uvijek je poseban
osjećaj prolaziti kroz triglavsku dolinu Vrata.
Među brojnim
turama kojima su Vrata ishodište, odlučujem se Za Cmirom, točnije Begunjska
vratca.
Dvadesetak minuta
se vrtim u podnožju tražeći put. Naravno, slijedeći tragove poput kakvog indijanca
iz strme šume izlazim na pogrešnu stranu snježišta.
Prečnica je
tvrda, nije zaleđena ali i takva mi je neugodna. Sa derezama na pancericama i
skijama na ruksaku oprezno hvatam utabanu stazu, „špuru“ koja je vidljiva u
snijegu.
Puno ugodnije se
osjećam sa skijama na nogama dok napredujem po strmoj dolini ispod Cmirove
stijene.
Završni uspon je
izrazito strm, ali sunce radi vrhunski posao omekšavanjem tvdog snijega pa je i
taj uspon lakši za savladati.
Želeći izbjeći ponovno lutanje šumom pri silasku s planine, nakon skijanja držim tempo sa
ekipom koja se vraćala sa Kredarice.
Okrijepa je u
Mojstrani, te brzi povratak u Kostrenu.
Na turi bio
Marko.
Svako dobro u Novoj 2018. s još puno skijaških tura i opisa na TurnoRi.
OdgovoriIzbriši