Iako je tura
isplanirana do detalja, već kod prelaza granice javlja se prvi problem.
Nepremostiv, po svemu sudeći. Osobna karta nije na svom mjestu u novčaniku ????
Razočarenje je
ogromno. Nije lako osloboditi si dan u radnom tjednu, a onda sve zbog gluposti
propadne.
Dolaskom kući,
još uvijek uzavrele krvi, grabim putovnicu i naprasno donosim odluku da ipak
krećem.
Vrisak i ludilo u
autu prije parkiranja auta na Vršiču nemoguće je opisati.
Kako je cilj Velika
Mojstrovka, krećem iz Drevesnice.
Ipak, zbog kasnog
starta odlučujem se skrenuti desno na mlađu sestru i oštrim usponom dolazim na
Malu Mojstrovku.
Inače volim
ostati na vrhovima planina, guštati u zasluženom odmoru i čarobnim vidicima,
međutim hladni sjeverni vjetar i oblaci koji su se nadvili skraćuju moj boravak
na Mojstrovki.
Spust u dolinu je
ispao zaslužena nagrada za upornost. Hladnoća je već pri vrhu počela lediti
ojuženi snjijeg, ali je ostali dio bio nezaboravan.
Bez pive...piva
se ne vraćam kući. Aljažev hram u Dovju je uvijek pravi izbor.
Na turi bio
Marko.
Nema komentara:
Objavi komentar