Ova je zima u planinama riječkoga zaleđa manje darežljiva snijegom nego što priželjkujemo na početku svake turnoskijaške sezone.
Ispravnije bi bilo reći da je snijega ove sezone bilo dovoljno ali je nedugo nakon svakog snježenja okopnio. Tako smo već prvi obilni snijeg zabilježili krajem studenog nakon čega su do polovice veljače slijedile još četiri snježne pošiljke s istim tužnim završetkom.
Nama turnim skijašima nikad dosta pršića pa smo prevrtljivu i toplu zimu u našim planinama ovog puta željeli preduhitriti prije novog vala zatopljenja.
Kratko je trajao dogovor o noćnom skijaškom izletu koji nas je vratio u neke davne dane i sjećanja na drage ljude s kojima smo dijelili ljepotu sunčevih zalazaka i zora, vedrine neba i sjaja osnježenih padina i vrhova.
Prije desetak dana napustio nas je Miljenko Bušić - Mika, dobar čovjek.
Bio je istinski zaljubljenik u Snježnik, Risnjak, Platak...Lazac. Mika je imao snažan senzibilitet i ljubav za planine koji su izvirali iz svake njegove izgovorene riječi. Volio je ljude i ljudi su voljeli njega.
Ostat će trajno u našim sjećanjima.
U krasnom ambijentu noćnog snježenja uz razgovor dosižemo Rimska vrata. Noćni spust niz Radeševo u uvjetima mećave poseban je doživljaj. Vidljivost se zbog vjetra, snijega i blještavog svijetla čelnih lampi svodi na udaljenost dosega ruke pa je skijanje po dubokom cijelcu nalik lebdenju zatvorenih očiju.
Na noćnoj turi bili Iris i njegov vjerni Sky i autor posta Ljubo.
Nema komentara:
Objavi komentar