Iako je snijeg odavno okopnio na obroncima naših planina, posljednji događaji na našem Snježniku sledili su naša srca ne vjerujući da je takvo što bilo moguće.
S radošću smo nedavno u Novom Listu pročitali vijest da uskoro kreće obnova planinarskog doma na Snježniku za koju je Primorsko Goranska Županija osigurala novčana sredstva. Kako je pisalo, materijal za obnovu doma dopremio bi se na gradilište helikopterom kako bi se izbjeglo devastiranje padine pod domom, jednog od najvrijednijih florističkih lokaliteta u NP Risnjak. Ovime bi se izbjegla sudbina devastiranog Hahlića po čijem novoizgrađenom prilaznom putu sada jure terenski motori i automobili.
Na relativno uskom području ovdje se u vertikali padine pod domom izmjenjuju biljne zajednice šumskih livada koje pod vrhom Snježnika završavaju alpskom vegetacijom. Ovo je temeljni fenomen nacionalnog parka koji je radi svoje specifičnosti trebao ostati u izvornom prirodnom obliku na radost sadašnjih i budućih naraštaja.
Prvih dana ovog mjeseca dočekali smo početak obnove doma na Snježniku. Započelo je proširenjem pristupnog kolnog puta što od «bukve» vodi do table koja označava ulaz u nacionalni park. Mislili smo da se ovdje završava aktivnost rovokopača i buldožera ali crv sumnje ostao je u nama. Nedjelja jutro, ponovo smo na gradilištu da se uvjerimo u ograničenost građevinskih zahvata. Sve je kao prije, strojevi miruju.
Sredinom ovog tjedna potresenim glasom prijatelj javlja da je rovokopač stigao kroz Grlo na polovicu padine ispod doma. Nevjerica, ogorčenje, bijes. Krećemo s obilaskom Županijskih ureda, odgovorni su na godišnjem, tajnice nedaju brojeve njihovih mobitela. Stupamo u kantakt s Inspektoricom građevinarstva, govori da smo deseti koji zovu. Već je dogovorila obilazak gradilišta za sutradan. Planinari, ljubitelji prirode su na nogama. Kako spriječiti devastaciju onog što je ostalo.
Odlazim navečer na Snježnik i snimam nepopravljivu štetu. Bio je to moj najtužniji posjet voljenom Snježniku..i oko se ovlažilo.
Nesretnim zakonom o sportu iz 1996. svi sportski objekti (kao i svi planinarski domovi ) pripali su općinama u kojima se nalaze. Planinarska društva koja su izgradila domove i brinula o njihovom održavanju ostala su bez svojih mukom izgrađenih domova. Oteli su majci dijete.
Ovo ljeto Županija je dodijelila Nacionalnom Parku Risnjak vlasništvo i upravljanje domom na Snježniku nakon mnogo godina nebrige i propadanja. Događa se neviđeno, JU NP Risnjak koja po definiciji treba brinuti o očuvanju prirode glavni je promotor i uništavatelj najvrijednijeg dijela nacionalnog parka. Zaprepašćuje lakonski odgovor njihovog upravitelja... «Vidjet ćete kako će to biti ljepo kad se put dovrši, bit će izgrađeni potporni kameni zidovi.»
Snježnik i NP Risnjak nacionalno su bogatsvo, to je naše nacionalno blago. Uzeli su nam i uništili Snježnik nesposobni i bezosjećajni mediokriteti. Uništili su naš drugi dom.
Osnovno je pitanje...dali je dom ovdje radi Snježnika ili je Snježnik radi doma.
Ja nemam dileme, manja bi šteta bila da je dom na Snježniku propao do kraja nego da se devastira Snježnik za sva vremena.
Ne želim biti zloslutnik ali izgradnja pristupnog puta ponovo bi mogla aktualizirati megalomansku ideju o skijaškoj žičari na Snježnik, suludu ideju koja je teškom mukom zaustavljena na jednom maratonskom zasjedanju Sabora 2001. godine. Hoćemo li i dalje sjediti prekriženih ruku?
Nekoliko možda povijesnih fotografija Snježnika snimljenih predvečer 13.08.2009. ...za očajavanje ili kao poziv na buđenje.
Zalosno je vidjeti ovo sto se dogadja. I zalosno je sto se samo nekoliko planinara pobunilo. Gdje je struka? Sumari, biolozi, agronomi, rijecani, svi kojima bi trebalo biti stalo do ove ljepote, jedinstvenog krajolika, vegetacije... Jednog od najlijepsih krajeva u ovom dijelu. Samo mi koji smo redovito dolazili znamo sto to znaci, znamo sto smo vec sada izgubili, a izgubit cemo jos vise ako se ovo nastavi. Nazalost, ono sto je sada na sudu, otici ce u zastaru, nece se dogoditi nista. A svi oni runolisti, sve one jedinstvene stijene, svaka ona biljka koja se nasla na putu radnom stroju, odlazi u povijest. I zivi iskljucivo u nasem sjecanju. Mogu se pohvaliti da sam bio samo par dana posljednji puta na Snjezniku. I to mi je jako drago. Posljednji puta ga vidjeti netaknutog, neozljedjenog. Sada...strah me otici i pogledati sto me ceka. Sto su napravili oni kojima nista nije sveto, ni priroda, ni zivotinje, a bojim se, ni nista drugo. Dragi prijatelji, zbog ovakvih odluka uprave Nacionalnog parka, trebali bi biti smijenjeni i sudjeni, s porotom planinara... Ali izvuci ce se, i kroz par mjeseci, citat cemo kako su nesto slicno napravili, kako se ovo ponovno dogodilo, kako su jos negdje ostavili trajan oziljak na neprocjenjivom blagu-nasoj prirodi...
OdgovoriIzbrišievo sad je 2010 i dom je obnovljen ;) hahaha
OdgovoriIzbrišiJa bi si uzeo magarca za domove tipa snežnik. Magarac ide svuda a i nebi vjerovali koliko može stvari donjeti sa sobom