Pogled prema Triglavu
Bivak IV i u pozadini Stenar
Aljažev dom
Da ovaj blog ne bi spavao do sljedeće zime i novih turnoskijaških izleta, odlučila sam izvijestiti kako nam je jučer bilo na Škrlatici. Kako još uvijek ima dosta snijega – tema je sasvim prikladna. Dakle, u subotu smo prespavali u Aljaževom domu u Vratima (nema ničeg goreg od pijanih Čeha s gitarom) i u nedjelju ujutro krenuli preko Bivka IV prema Škrlatici.
Putem smo naišli na brojna snežišča gdje se snijeg još prilično dobro drži, ali bila su prohodna bez dereza. Cepine smo na nekima imali u rukama, za svaki slučaj :-) jer ispod mekog snijega na mjestima je bio i led. Put je prilično strm i za nešto više od 4 sata došli smo pod stijenu Škrlatice. Tek tamo nam je postalo jasno zašto nas je domarka upozoravala na «snežne razmere». Naime, posljednji veliki uspon (danas sam pročitala da je to ljeti sipar) bio je potpuno pokriven snijegom, pa su pokrivene bile i markacije. Po vlastitom nahođenju smo kružili oko prirodnog amfiteatra i pokušavali odgonetnuti gdje je ulaz u stijenu koja vodi na vrh Šrlatice. Iako je stijena bila potpuno suha, izlaz nismo uspjeli pogoditi jer nismo na dobrom mjestu izašli iz snijega.
Da smo se na vrijeme raspitali u kojem se otprilike dijelu stijene nalaze klinovi i sajle, problem pokrivenih markacija bio bi riješen. Ovako smo nakon izlaska na neko sedlo i obilaska nekakvih polica zaključili da ćemo na sam vrh doći drugi put.
Na turi bili Sandra i Bojan.
Lijepo.
OdgovoriIzbrišiKako mi se čini pod Stenarom ima još dosta snijega...jeste sreli nekog na skijama?
Škrlaticu ste ostavili za drugi put...a "Aljažev hram"?
:-) bili smo previše gladni za aljažev hram i ostali na joti i kobasicama u aljaževom domu.
OdgovoriIzbrišia nismo sreli nikog na skijama, vjerojatno zato jer bi ih ipak trebalo dosta dugo nositi na ruksaku.