utorak, 22. ožujka 2016.

Faschaunereck (2614m) - 20.3.2016

Prethodnu večer obavili smo obilnu hidraciju, naravno bezalkoholnu a ni unos ugljikohidrata, minerala i proteina nije izostao. Ostat će nam u sjećanju famozne knedle od kruha i špeka kojima smo bili ponuđeni. Spavanje u udobnim krevetima izvuklo je iz nas sav umor prethodnog dana i radnog tjedna. Poslije obilatog doručka slijedila je priprema opreme i odlazak na turu.

Faschaunereck (2614m) iz Leonhard Hutte (1600m)

Za razliku od jučerašnjeg Stubecka, današnji cilj je kondicijski i skijaški zahtjevniji ali još uvijek u okviru naših kondicijskih mogućnosti i skijaških ambicija. Osim strmije padine, Faschaunereck je na zlu glasu po lavini koja je prije dvije godine pala na putu našeg uspona i zatrpala sedmoricu turnih skijaša koji su preživjeli zahvaljujući brzoj reakciji drugih skijaša koji su izbjegli naletu lavine i pristupili sondiranju i otkopavanju zatrpanih.
Naši lavinski trojci (lavinski primopredajnik, sonda i lopata) su zbog toga ovog puta s nama na turi.


Idila pod vrhom

Srećemo grupe mladih turnih skijaša nasmijanih obraza s kojima se srdačno pozdravljamo. U nizu ključeva prelazimo dugu JI padinu koja je od ranog jutra pod snažnom insolacijom pa uspon treba planirati ranije jer snježna padina zbog viših temperatura postaje nestabilna i opasna zbog lavina. Ledena pokorica u međuvremenu se topi a snježni uvjeti postaju odlični za spust.
Skijaški spust treba u ovakvim prilikama na planini obaviti do podna.

Izlazak na hrbat, u pozadini Stubeck (2370m)
U svakom skijaškom spustu najteži je prvi zavoj...i najvažniji (D. Karničar), jer skijaš prema vrsti snijega prilagođava skijašku tehniku. Današnji prvi zavoj naslutio je fenomenalno skijanje i vrhunski užitak. Tako je i bilo unatoč upozorenju Stelia u jednom trenutku da mu je pod skijama puklo i da bi tobogan mogao krenuti. Ovakvoj "talnoj" lavini lakše je umaknuti ako smo na spustu u stranu jer je sporija u odnosu na druge vrste lavina.
U grandioznom spustu dolazimo u trenu u podnožje planine i odlučujemo se zaustaviti i predahnuti u slikovitoj pastirskoj kolibi na dnu doline.

Alm

Već smo u našem Leonhard Hutte uz čašu hladne pive i pogledima usmjerenim prema našem današnjem ostvarenom cilju.

Na turi uživali Stelio i autor posta Ljubo.


Nema komentara:

Objavi komentar