ponedjeljak, 10. prosinca 2012.

09.12.2012 Snjeznik

Obilno zasnjezene planine rijeckog zaledja i suncan dan izmamili su mnoge rijecke turne skijase na obliznji Platak od kud krecu kratke i drage skijaske ture na obliznje vrhove Snjeznik, Guslicu, Risnjak...

Zbog olujne bure i snjeznih padalina cesta za Platak cisti se prvi mirni dan a to je upravo kraj tjednog odmora. Strpljivo u koloni vozila slijedimo ralicu koja probija nanose snijega. Na Platak dolazimo tek iza jedanaest sati. Iako sam na danasnju turu krenuo sam na Platku susrecem neke poznate i drage skijase s nekih nasih proslih druzenja. Krecem prvi prema Snjezniku i prtim visoki snijeg. Polako me sustizu i drugi turni skijasi. Vec smo mala grupa od pet ljudi koji ce zajednickim snagama probiti visoke nanose snijega i utrti prtinu ostalim namjernicima.

Odabiremo put preko grebena kako bi izbjegli ogromne nanose snijega u Grlu pod domom. Prati nas mali hrabri psic Jessica iz doma Susak na Platku koji u jednom trenutku izleti iz prtine niz dol i ostane zarobljen u snijegu lajanjem moleci za nasu pomoc. Drhteci od straha i hladnoce prepusti se mojem spasavanju zahvalno me gledajuci u oci.

Spust niz padinu pod domom moguc je jednom flankom snijega koja nas dovede do ulaza u Grlo. Za kraj dana skijaska poslastica stize u vidu skijanja niz dobro zasnjezeno Radesevo.

Zlati se vrh Radeseva zadnjim suncevim zrakama.

Zapisao Ljubo

06.12.2012. Sorgenti del Piave (1830m)

Jos jedan suncan dan idealan za boravak u planini. Izabrao sam turu koja nudi atraktivne foto motive i obilazak izvorista znamenite rijeke Piave. Tura je primjerena turnim skijasima skromnijih skijaskih vjestina. Polaziste je u selu Cima Sappada na visini 1300m. Prolazim selom u kojem je tradicionalni autohtoni stil gradnje kuca vidljiv na svakom koraku i koji se razlikuje od komercijalnog sveprisutnog “alpskog” nacina gradnje kuca. Ovdje se jos osjeti duh proslih vremena.

Napredujem sumskom cestom uz tok rijeke Piave koja se probija dolinom Val di Siesis i koja je ovdje tek malo jaci potok. Poslije kraceg strmog uspona serpentinama eto me do Rifugia Piani del Cristo (1410m). Bez zadrzavanja nastavljam dalje i poslije sat i pol hoda na skijama dolazim do Baite del Rododendro. Jos nekoliko serpentina i izlazim na otvoreniji teren. Ukazuje se plavetnilo neba i okolni zasnjezeni vrhovi. Dan je bez vjetra, sredina je tjedna i bez posjetitelja, cuje se samo sum slabasne Piave koja se probija pod zaledjenom povrsinom.

Otvara se pogled na vrhove M. Peralba, M. Avanza, M. Lastroni i mnoge druge. Ushicen sam pastoralnim krajolikom i snagom planine. Poslije tri sata laganog hoda na skijama od Cime Sappade dolazim do izvorista rijeke Piave koja izvire iz omanjeg jezerca promjera tri ili cetiri metra iz kojeg se formira potok sirine jedva koji pedalj. Izvor je obiljezen kamenim obeliskom.

Neposredno uz izvor smjestio se Rifugio Sorgenti del Piave (1830m). U ovo doba godine svi planinarski domovi na mojem danasnjem putu su zatvoreni a otvaraju se kad snjegovi okopne, od travnja do lipnja. Zavirio sam u zimsku sobu Rifugia Sorgenti del Piave koji ima osam lezajeva, uzorne je cistoce.

Sjedam ispod trijema planinarskog doma i udisem ljepotu planine … trenutka. Odlazim i pozdravljam zasnjezene vrhunce a sum predivne Piave ostaje mi jos dugo u usima.

Na turi bio i zapisao Ljubo.

nedjelja, 9. prosinca 2012.

04.12.2012 Rifugio 2000 (2000m)

Sappada je u vrijeme mojeg posjeta bila siromasna snijegom ali je na visinama iznad 1400m snijega bilo dovoljno za ski ture. Zbog manjka snijega u dolini skijaske staze nisu bile u funkciji sto je bila odlicna prilika za skijasku turu do Rifugia 2000. U skijaskoj sezoni do rifugia nas u petnaestak minuta podigne skijaska sjedeznica iz sredista Sappade i omogucuje nam brzi pristup obliznjim vrhovima i zanimljivim ski turama. Moj je danasnji cilj dosegljiv jedino mukotrpnim usponom sa skijama na nogama. Uspon pocinje iz sredista mjesta uz osnovnu skolu i nastavlja skijaskom stazom koja se u serpentinama penje i slijedi tok potocica Rio del Mulino.

Divan suncan dan pretvara mi ovaj uspon u ugodnu setnju. Osluskujem cvrkut ptica, u visem dijelu pozdravlja me sum slapa koji je vecim dijelom zaledjen. Izlaskom iz kanjona Rio del Mulino ukazuje se vise plavetnila neba, otvaraju se pogledi na bijela prostranstva. Snijega ovdje ima do iznad koljena, famozan prsic koji obecaje uzitak spusta. Oko podneva dosezem Rifugio 2000 koji je zatvoren i ceka prve skijase. Danas sam jedini posjetitelj planine.

Na zasnjezenim padinama skijama ostavljam svoj potpis i jurim u dolinu na objed uz casu cabernet sauvignona.

Na turi bio Ljubo

subota, 8. prosinca 2012.

02.12.2012. Passo della Digola (1674m)


Tradicionalnu ski turu za otvaranje turnoskijaske sezone Platak-Snjeznik-Lazac ove godine zamijenila je ski tura slicnih zahtjeva u blizini Sappade-Plodna u Karnijskim Alpama.
Sappada je malo planinsko naselje s otprilike 1300 stalnih stanovnika koje se proteze uz glavnu prometnicu na visini 1200m. Za razliku od poznatih ski centara Sappada je svoje ambicije zaustavila na obiteljskom skijalistu s ne tako atraktivnim ski stazama i skijaskim zicarama.
Naravno, turni skijasi pronalaze i ovdje zanimljive itenerare, od laganih primjerenih pocetnicima do zahtjevnih spusteva strmim i opasnim kuloarima i zljebovima. Pocetak je sezone i cinjenica da za turu nemam drustvo odredili su nekoliko “klasika“, tura za otvaranje sezone.
Prva je ski tura na Passo della Digola. U centru Sappade put me vodi uz crkvu prema vodotoku rijke Piave. Prelazim most i dalje nastavljam uz Rio Storto kojeg ubrzo prelazim i nastavljam stazom kroz sumu do sumske ceste gdje slijedim oznake 313 koji me vode prema mojem danasnjem cilju. Pratim svjezi trag pjesaka kojeg poslije sat vremena uspona susrecem na povratku u dolinu. Upoznajemo se, moj je sugovornik vlasnik obliznje pilane. Ovo je njegova suma koju obilazi kako bi odredio jele za sjecu i ustanovio dali ima suhih stabala. Drvo se sijece u sijecnju ili veljaci a ono najbolje kvalitete i namjenjeno izradi nosivih greda krovista sijece se u vrijeme odredjene Mjeseceve faze – Luna calante. U Italiji ga zovu “legno lunare“. Moj mi je sugovornik objasnio jedan od razloga susenja jele i smreke.
Istrazivanja na terenu pokazala su da crnogoricna stabla koja poslije sjece vecih povrsina ostaju na rubu krcevine odjednom dobiju obilje suncevog svijetla sto predstavlja svjetlosni i termicki sok za stablo koje se pocne susiti. Eto kako savjesni vlasnik osluskuje disanje njegove sume, jer ona je hranila njegovog oca i djeda a morat ce hraniti i generacije sto dolaze. Sjetih se nemilosrdne sjece nasih suma Gorskog Kotara i Velebita i krcatih tegljaca sto odvoze drvo za Italiju. Pozdravljam se s ljubaznim sumarom i nastavljam uzbrdo prema mojem danasnjem cilju. Snijega je s visinom sve vise a obilato snjezenje na ocigled povecava njegovu visinu.
Poslije dva sata dosizem Tamer di dentro, ljetni pastirski stan i siranu od koje do prijevoju ima jos petnaestak minuta. Snjezenje na trenutak jenjava i ubrzo se ukazuju strme padine i stijene obliznje Terza Media (2455 m) s kojih padaju manje prasnate lavine. Okrecem prema dolini novom cestom koja se od Tamer di dentro strmo desno spusta prema Rio Storto. Divan skijaski spust kroz sumu nadmasio je moja ocekivanja. Na jednom mjestu zastajem i uzivam u promatranju nekoliko srna sto su trazile hranu pod snijegom. Negdje na 1350 m skidam skije jer snijeg nema podlogu i spustam se u dolinu.
Odlicne informacije i itenerare o skijaskim turama u okolici Sappade pronasao sam na siteu:

http://www.Superimonti.it/escursioni_scialpinismo.asp

Na turi bio Ljubo