Od prvog opisa skijaške ture na našem blogu palo je dosta snjegova, odskijale su se ture u uvijek dragim planinama, našoj turnoskijaškoj obitelji priključili su se novi članovi...nastala su nova poznanstva i prijateljstva. Prošlo je sedam godina od kako je naša vrijedna Sandra zaljubljenica u turno skijanje i planine pokrenula ovaj blog. U zadnje je vrijeme nekako ponestalo spisateljske motivacije pa je red da osvježimo naša javljanja kako bi razmijenili iskustva i doživljaje i motivirali možda još nekoga da napiše poneko slovo ili da se odluči započeti prve turnoskijaške korake.
Ovo neće biti opis nekog spektakularnog turnoskijaškog podviga nego opis skijaške ture koju svaki početnik vrlo brzo ima u svojem dnevniku.
Lazac je mjesto posebne emocije i vibracije koje osjeti svaki namjernik i zbog toga mu se ponovo vraća. Zimi poslije obilnog snježenja ovo mjesto veličanstvene tišine posebno nadahnjuje.
Ovdje među mrkim smrekama sad već bogato okićenim snijegom provirit će medvjed kojeg je sunčan dan izmamio u šetnju. Ostavit će svoj trag u blještećoj bjelini Lasca na putu negdje prema skrovitim mjestima Lazačke glavice ili šumovitog Kloštra.
Ovog puta bjelinu lazackih ravnica presjekli su jedino tragovi naših skija a nakratko veličanstveni mir Lasca remetili su naši glasovi glasnoćom primjereniji unutrašnjosti nekog svetišta.
Došli smo se pokloniti planini u najljepšu katedralu, na Lazac.
Odabrali smo klasični pristup s Platka preko Međuvrha i Srebrnih vrata i povratak preko Fratrovih dolaca na Rimska vrata i dalje na Platak.
Na turi bili Vlatka, Iztok, Božo, Stelio, Vale i Ljubo.
Nema komentara:
Objavi komentar