Dugo očekivana tura napokon se ostvarila u zadnju nedjelju mjeseca ožujka.
Mala grupica rano ujutro iz Rijeke uputila se u Julijske Alpe, preciznije skijalište Sella Nevea s namjerom da se popne do Prestreljeniškog okna.
 |
| Prevala i Prestreljenik s oknom iz rifugia Gilberti |
Nakon oko 2 ½ sata vožnje autom iz Rijeke, ruta počinje na donjoj stanici gondole u skijalištu Sella Nevea na talijanskoj strani , transfer gondolom do planinarskog doma Rifugio Gilberti košta 5 Eura, dalje se nastavlja do sedla Prevale (2067 m) po lijepo obilježenoj stazi koju koriste turno skijaši sve do sedla na slovenskoj strani (2292 m), nakon kratkog spusta do žičare D Postaja (2202 m) počinje strmi uspon do Okna.
 |
priprema za uspon
 | prema Prevali
|
|
Po prekrasno sunčanom vremenu Trojka je odvažno krenula u osvajanje Okna, sada su do izražaja došla razna željezna pomagala čitaj kramponi, dereze i cepini koje smo strpljivo teglili na leđima više od 3 sata.
 |
| hrabro naprijed |
Nagrada je uvijek famozna prekrasni pogled kroz okno u oba smjera, fotkanje i poziranje ispred čarobnih kutijica uspješno je obavljeno, no slijedio je strmi spust po dijelom zaleđenoj podlozi a dijelom po mekanom snijegu, spust je bio također uspješan osim „laganog“ proklizanja jednog člana družine što je nasreću završilo bez posljedica, najme spas je bio u čudnoj spravici štap-cepin (posudio Vlado) što je našem članu omogućilo zaustavljanje na strmoj padini, primjer dokazuje da opremu nikad nije za badava prtiti na leđima.
 |
strmo prema Oknu
|
 |
| pogled |
Nakon povratka do žičare D Postaja (2202 m) kao da su svi odjednom nestali, skijaške staze prazne, žičare vrte svoje posljednje krugove bez putnika a strojevi već uređuju staze, sunce još visoko i nemilice prži, razlog nagle promjene oko 15:30 je proljetni režim rada skijališta.
 |
Trojka u Oknu
|
Slijedio je povratni smuk po tek uređenim stazama samo za Trojku koja je u tom trenutku jedina na skijalištu, osim "ratrakista" na obim stranama skijališta koji su izdavali razna upozorenja na nekom nerazumljivom ratrak-jeziku, očito im se nije sviđalo što brazdimo tek uređene staze.
Kraj avanture nazirao se na već praznom parkiralištu oko 17:30, slijedio je povratak u našu voljenu Riku, Reku, Fiume ili kako su je sve zvali kroz stoljeća skijaške povijesti.
 |
| zahvala i pozdrav danu |
Trojku su činili pioniri Andrea i Josip te stariji omladinac Stelio (autor posta). Posebna zahvala našem prijatelju Ljubotu koji je sugerirao da opišem ovu turu a i sam je trebao biti četvrti član ali je nepredviđeno izostao.
